Ukupno: 330 rezultata pronađeno.
Stranica 4 od 17
U mjesnoj zajednici Letka, završeno je asfaltiranje dijela lokalne ceste uz sami most
Na području općine Tomislavgrad u Mjesnoj zajednici Letka, završeno je asfaltiranje dijela lokalne ceste uz sami most.
Ivan Krstanović u razgovoru za Germanijak.hr priča o svojoj karijeri, golovima, transferima…
02.svibnja 2024.godine
Ivan Krstanović u razgovoru za Germanijak.hr priča o svojoj karijeri, golovima, transferima…
foto: tomislavnews.com
Bio je 10 mjeseci izvan terena, već se okrenuo ‘postkarijeri’, iako se uvijek nadao da će mu se otvoriti i da će zabiti još ta četiri gola. Međutim, jedan je poziv, onaj Igora Pamića iz Karlovca, iz Druge NL, ipak presudio i Ivan Krstanović vratio se nogometu. Iako je napunio 41 godinu, još uvijek trese mreže, u dresu Karlovca zabio je dosad tri pogotka, baš koliko mu je trebalo u HNL-u da se na vječnoj listi izjednači s Igorom Cvitanovićem.
“On je na 126, ja sam ostao na 123. Šteta, nadao sam se da ću ga prestići, ali, nije se dogodilo. Žao mi je, naravno, međutim, kad bolje razmislim zapravo i nemam za čime žaliti.”, priča nam Krstanović, vraćajući se s treninga u Karlovcu prema Zagrebu. Karijera za filmsku priču, Div iz Tomislavgrada, kako su ga često zvali, dostigao je brojke, koji, vjerojatno, ni sam nije mogao sanjati. No, ostali smo prvo na istoj temi, trećem mjestu povijesne HNL-ove ljestvice strijelaca.
“Kad sam završio sa Slavenom Belupom, bilo je nekih naznaka da bih mogao ostati u HNL-u. No, vrijeme je prolazilo, ništa konkretno se nije dogodilo, zvalo me nekoliko drugoligaša, nisam htio prihvaćati te ponude, jer, meni je pravi motiv bio HNL i dostizanje Cvitanovića. Na kraju, zvali su me iz Rudeša, ali već prekasno, kad sam bio mjesecima izvan nogometa i kad povratak u HNL možda i ne bi imao smisla. Da se dogodilo ranije, prihvatio bih, pokušao srušiti Cvitu. Naravno, prvih mjeseci mi je nedostajao nogomet, bilo mi se teško naviknuti na mirovinu, igrao sam s društvom po terminima, igrao mali nogomet. A onda je došao poziv iz Karlovca i rekoh: ‘Ajde, idem još malo igrati, dok još mogu.'”
No, na ljeto ipak planira definitivno završiti karijeru?
“Ha, rekao sam i lani da ću završiti pa, eto, nisam. Da, kako sad razmišljam, mislim da ću na ljeto konačno objesiti kopačke o klin, ali neću obećati. Krenuo sam na trenersku Akademiju, polažem za A licencu, svjestan sam da sam u godinama, u kojima moji vršnjaci već imaju ozbiljne trenerske karijere. I vrijeme je da na ljeto odlučim što ću i kako ću, kojim putem. Hoću li ozbiljnije u trenere, biti nekome pomoćnik u seniorima, ili krenuti od mlađih uzrasta. Stiže vrijeme za te odluke.”
Kad se okrene iza sebe ima se čime ponositi. Štoviše, nije mogao ni zamišljati da će ući u anale HNL-a, kao jedan od najboljih strijelaca u povijesti.
“Ja sam jako kasno počeo s ozbiljnim nogometom i cijela je ta priča bila vrlo neobična. Igrali sam za Posušje protiv Čelika, koji se tada borio za naslov. Na utakmici je bio Igor Čalo, gledao je valjda nekog drugog igrača, a ja sam zabio tri gola, pobijedili smo 3-2 i Čalo me doveo u Zagreb. Bilo je tada i drugih opcija, recimo, zvao me i Hajduk, barem se tako pričalo, Međutim, došao sam u Zagreb, bilo mi je tada već 25 godina. Mnogi moji vršnjaci tada su imali ozbiljne karijere, ja sam, praktički, bio na početku. I zato se ne mogu i ne smijem žaliti, jer, da mi je tada netko rekao da ću biti treći strijelac u povijesti HNL-a rekao bih mu da je lud. Došao sam u Hrvatsku s 25 godina i to sam postigao!?”
Spomenuo je da ga je zvao i Hajduk. Nije otišao u Split, ali je zato Hajduku najviše zabijao. Čak 19 golova! Je li ga Hajduk najviše motivirao ili je to ipak čista slučajnost?
“Ma, ne bih rekao da mi je bilo draže zabijati Hajduku nego ostalima i da sam protiv Splićana igrao s većim motivom. Ne, uvijek sam igrao jednako, ali doista mi je protiv Hajduka uvijek sve polazilo od noge. Praktički, kako god sam zapucao, tako je ulazilo. Sjećam se jedne utakmice, dok sam igrao za Slaven, golman je ni iz čega pogriješio, dobio sam loptu, puknuo i ušla je. A dotad gotovo nismo imali priliku na toj utakmici. Ispada da sam Hajduku zabijao radije nego drugima, ali to je doista splet okolnosti.”
Inače, kopajući po bespućima statistike, došli smo do podatka da je Krstanović jedan od rijetkih (uspjeli smo pronaći još sam Davora Vugrinca i Marina Leovca), koji je pobijedio Dinamo u Maksimiru s tri različita kluba. Uspio je to sa Zagrebom, Rijekom (dvaput) i Slavenom Belupom. Bio bi i apsolutni rekorder da nije bio ozlijeđen kad je Modre u Maksimiru (4-1) pobijedila Lokomotiva.
“Nisam znao za taj podatak, ali, zanimljivo. Stvarno, kad pogledam što sam sve napravio u karijeri, s obzirom kad sam počeo, mogu biti ponosan.”
Kad je igrao najbolji nogomet karijere, gdje se najbolje osjećao?
“Ipak, igrati u onom Dinamu, u Ligi prvaka, to je bio vrhunac. I danas, kad gledam s društvom Ligu prvaka, volim se pohvaliti ‘tu je tata-mata zabijao’, haha. A možda sam najbolji nogomet igrao u Rijeci, kad sam u jednoj polusezoni zabio 13 golova. Bilo je to razdoblje nakon one suspenzije, nakon trzavica s Armadom. Imao sam dodatan motiv, želio sam dokazati da vrijedim i malo sam se i zainatio. Rekao sam: ‘sad ću vam pokazati kakav sam igrač’, haha. I zabio sam 13 u polusezoni!”
Krstanovićeva je karijera posebna i jer nikad nije otišao iz HNL-a u inozemstvo. Igrao je u Zagrebu, Dinamu, Rijeci, Lokomotivi, Zadru i Slaven Belupu, ali unatoč svim tim golovima, nije nikad napustio Hrvatsku.
“Ja sam tip, koji ne voli ići daleko od kuće. Ponuda je bilo, mogao sam u Aziju, Iran, Kinu, bilo je još opcija, ali ja nikad nisam o tome previše razmišljao. Evo, ja sad, u ovim godinama ne bih otišao u Kinu da mi netko ponudi pet milijuna eura! Jednostavno, nije me zanimalo, nisam lud za tim destinacijama, uvijek znam reći da idem tamo gdje mogu doći autom, haha. Skroman sam čovjek, nisam rastrošan, živim normalno i nisam išao za novcem, nisam tražio više nego što mi treba. I svoje sam ambicije ostvario u HNL-u. Ipak, žao mi je samo zbog jedne stvari.”
Koje?
“Jedini transfer, zbog kojega mi je bilo žao što se nije dogodio, jest onaj u Englesku. Bio sam u Dinamu, tražio me Sheffileld Wednesday, tada klub iz Championshipa, bilo je sve dogovoreno, čekao se samo potpis. No, nažalost, nisam dobio radnu dozvolu, nisam igrao u reprezentaciji, tada su takvi igrači teško dolazili u Englesku, radna dozvola je bila veliki problem. Meni nije bilo suđeno, ali, kažem, doista ne mogu žaliti za previše stvari, teško da bih poželio bolju karijeru, pogotovo s 25 godina kad sam tek došao u HNL.”
Pitali smo ga i za prognozu nedjeljnog derbija na Rujevici. Igrao je i u Rijeci i u Dinamu, kako vidi rasplet borbe za naslov?
“Već sam i ranije kazao da očekujem Rijekin kiks, dogodio se protiv Lokomotive. Normalno je da Rijeka ne može stalno pobjeđivati, da je morala negdje i izgubiti bodove. Međutim, to ne mora ništa značiti, na Rujevici je teško itko favorit, čak ni Dinamo to nije, iako su Modri, po meni, ipak, favoriti za naslov prvaka, zbog iskustva, ali i trenutne forme. Sve je moguće u nedjelju, Rijeka bi pobjedom opet preskočila Dinamo, a Dinamo bi trijumfom otišao na plus četiri, iako, ne mislim da će derbi odlučiti prvaka. Još su tri utakmice do kraja, igraju i jedni i drugi s Osijekom, neće im biti lako pobijediti.”
Piše: GERMANIJAK.HR
www.tomislavnews.com/Foto uz naslovnicu: Ivan Krstanović Popo i Mario Pašalić u Sarajlijama
76. obljetnica Engleskog bombardiranja samostana i bazilike u Tomislavgradu
16.10.2020.godine
76. obljetnica Engleskog bombardiranja samostana i bazilike u Tomislavgradu
Upravo danas navršila se 76. obljetnica engleskog bombardiranja samostana i bazilike u Tomislavgradu. Donosimo tekst koji je o tome događaju u Našim ognjištima u studenom 2018. godine pisao dr. sc. Robert Jolić.
Piše: dr. sc. Robert Jolić
Upravo su se ovih dana pojavile eksluzivne fotografije engleskog bombardiranja samostana i bazilike u Tomislavgradu. A te su fotografije, zapravo čitavi film, snimili upravo oni koji su izvršili bombardiranje, dakle engleski piloti, i to kamerama iz zrakoplova kojima su izvršili napad. Iskreno, nisam uopće znao da je već tada, pred kraj Drugoga svjetskog rata, postojala takva tehnologija da su zrakoplovi snimali svoje operacije. Štoviše, fotografije su vrlo kvalitetne da bi se čovjek čudio kako je to bilo moguće snimiti iz zrakoplova u punoj brzini. Uz fotografije su na internetu objavljeni i dodatni podatci: dnevnik zrakoplovne eskadrile s opisom izvedenog zadatka, kao i karte položaja Tomislavgrada i pravca leta zrakoplova iz baze na istočnoj obali Italije preko Jadranskog mora do Tomislavgrada.
Prikaz objavljenih dokumenata
U opisu izvršenoga zadatka, ili pak naloga za bombardiranje, navodi se da su engleski zrakoplovi 16. listopada 1944. bombardirali samostan i tenkove u Tomislavgradu. Poletjeli su iz zračne baze Biferno na sjeveroistočnoj talijanskoj obali te preko Jadranskog mora stigli na Duvanjsko polje. Prema drugoj (suvremenoj) karti, točnije planu grada jasno je da su zrakoplovi na polju napravili poluluk, dakle da je bombardiranje bilo sa sjeveroistočne strane, iz pravca Ljubuše, a potom su se vratili na jug u bazu. Bila su dva zrakoplova. Na filmu se vidi najprije bacanje raketa, kao svijetleći metci u zraku, da bi se potom slika razbistrila i jasno se vidio dim ili prašina iz pogođene bazilike i samostana. Na fotografijama se pak jasno vidi i jedna i druga građevina, i izbliza i izdaleka, kako već zrakoplov odmiče od cilja.
Dakako, postavlja se logično pitanje, koji je bio razlog tako brutalnog zračnog udara na civilne objekte, kakvi su crkva i franjevački samostan? U opisu akcije navodi se da su je izvršili engleski lovci iz 16. lovačkog eskadrona na samostan jer se u njem nalazilo smješteno 200 njemačkih vojnika, a u blizini i pet tenkova i motorni transporter. Napad je sniman sa zrakoplova poručnika Dixona.
Partizanska izvješća
Prema partizanskim izvještajima o napadima na Tomislavgrad jasno je da su imali velikih poteškoća sa slamanjem obrane grada. U osvajanje Tomislavgrada upućena je Deveta dalmatinska divizija odmah po zauzimanju Livna 10. listopada 1944. Iz Livna su se povukle postrojbe 369. (njemačke) legionarske divizije i 1. bojne 6. ustaškog stajaćeg zdruga te znatno ojačale obranu grada. Cilj držanja Tomislavgrada bilo je omogućavanje povlačenja njemačkih postrojbi iz Albanije i Crne Gore. Tomislavgrad su partizani napali točno u ponoć 14. listopada, ali nisu mogli osvojiti grad. Sudbina je samostana očito bila zapečaćena zbog partizanskoga bijesa što nisu mogli probiti obranu. Ovako je o tome zapisano u izvještaju štaba 9. divizije:
Neprijatelj nije izdržao nalet naše pješadije, već se povukao iz čitavoga grada pružajući slab otpor i sabio se u unapred pripremljenu utvrdu-samostan fratara i crkvu, oko čega je plasirao tenkove i uporno se branio. Sam samostan sa crkvom nalazi se malo poodmaknuto od grada na čistini da je neprijatelj iz puškarnica na tom vrlo jakom masivu zgrada mogao da se vrlo uspješno brani, a osim toga tenkovi su se stalno kretali i kontrolirali prilaze ka utvrđenju.
Napad je ponovljen i sutradan, ali bezuspješno. E onda su partizani u pomoć pozvali engleske bombardere koji su 16. listopada bombardirali samostan i crkvu. Sutradan su izvedena tri pješačka napada, ali bez ikakva uspjeha; štoviše, partizani su imali 11 mrtvih i 52 ranjena pripadnika. Navodi se da Nijemci imaju 11 tenkova i da zbog njih prilaz gradu nije moguć. Njemačko pojačanje koje je stiglo u grad 18. listopada potpuno je zaustavilo partizansko napredovanje. Posada je Tomislavgrada postupno narasla na čak 2000 vojnika, satniju tenkova i veću topničku skupinu. Tako su partizani prešli samo na blokadu grada, a napada više nije bilo. Konačno su se njemačko-hrvatske postrojbe bile prisiljene povući prema Širokom Brijegu zbog općeg razvoja vojne situacije jer bi inače bile potpuno odsječene od ostatka njemačko-hrvatskih snaga. U napušteni Tomislavgrad partizani su ušli ujutro 16. studenog. Bio je to posljednji put da je Tomislavgrad promijenio „vlasnika“ (sve navedeno prema: D. Marijan, „Kronologija vojnih operacija na duvanjskom području u Drugom svjetskom ratu“, u: Duvanjski zbornik, Zagreb – Tomislavgrad, 2000., str. 349-354).
No prema nekim svjedočenjima bilo je posve nepotrebno bombardirati samostan, a pogotovo crkvu jer u njima nije bilo vojnika.
Je li bilo potrebe bombardirati baziliku i samostan?
Ruža Radoš rođena je 1919. u Blažuju, selu neposredno uz sami grad. U vrijeme rata radila je u franjevačkom samostanu kao kuharica i krojačica te je tako bila neposredni svjedok svih ratnih (i poratnih) događaja u Tomislavgradu. U vrijeme bombardiranja nalazila se u samostanu. Ovako je opisala taj događaj:
U vrijeme bombardiranja duvanjske crkve u gradu se nalazila njemačka vojska. Oko crkve su iskopali bunkere i bili su smješteni uokolo crkve i samostana, ali ne i u samostanu. Misleći da se njemačka vojska i streljivo nalaze u crkvi, engleska vojska je na nagovor partizana 1944. godine zrakoplovima bombardirala crkvu. U dva navrata prijepodne u 10 i 11 sati je crkva bombardirana. Za vrijeme bombardiranja u bunkeru su se sklonili fra Šime Ančić, gvardijan fra Sebastian Lesko i fra Teofil Leko. (…)
Njemački vojnici su najviše bili smješteni u bunkerima, a neki su se zatekli i u samostanskom podrumu. Šimun Ančić i Tome Jurič iz Blažuja su bili samostanski radnici. Donijeli su u fratarskoj mlinici mljeti žito, a gvardijan ih je poslao da metu po crkvi. Zatekli su se za vrijeme bombardiranja u crkvi i poginuli. Bombardiranja vremenski nisu dugo trajala, ali su bila žestoka. Ranjenom njemačkom vojniku gvardijan fra Sebastian nosio je malo rakije u bunker s tenkom. (…)
Nakon što je bombardiranje stalo prvi je fra Teofil ušao u crkvu te pronašao mrtve dvojicu radnika Šimuna i Tomu. Ja i fra Teofil smo ih nosili u sakristiju. Uvečer su ih ljudi odnijeli pokopati u tada zajedničko groblje Eminova Sela i Blažuja. Neprestano smo bili u iščekivanju, što će i kako dalje biti. Cijelo su to vrijeme ljudi iz grada dolazili u samostanski podrum u sklonište. (…)
U bombardiranjima je uglavnom stradala i srušena crkva, dok je samostan ostao uz manja oštećenja prikladan za stanovanje (navod prema: R. Jolić – J. Krišto – A. Tadić, Duvanjski žrtvoslov, Tomislavgrad, 2013., str. 337-338).
Dakle, njemački i hrvatski vojnici nisu se nalazili ni u samostanu ni u crkvi, niti je bilo kakvo njihovo naoružanje bilo smješteno u tim zgrada. Prema tome je i bombardiranje samostana i bazilike bilo potpuno nepotrebno i suvišno. Sve ono što je fra Mijo Čuić, uz neviđeno znanje, upornost i muku, kao i uz suradnju čitavoga hrvatskog naroda, gradio 20 godina uništeno je u samo nekoliko minuta! I tu se pokazalo, kao i bezbroj puta prije i poslije toga, da jedan luđak može za nekoliko trenutaka uništiti ono što su mudri i ustrajni ljudi gradili desetljećima!
„Vrijeme građenja i vrijeme rušenja“
U Knjizi Propovjednikovoj navodi se, između ostalih suprotnosti, da postoji i „vrijeme rušenja i vrijeme građenja“ (Prop 3,3). U konkretnom slučaju, vezanom za samostan i baziliku u Tomislavgradu, može se štoviše reći da postoje tri razdoblja: najprije vrijeme građenja, potom vrijeme rušenja i konačno opet vrijeme građenja.
Na temelju izobilne dostupne građe danas znamo puno, gotovo sve, o fra Miji Čuiću, koji je još 1917., u jeku Prvoga svjetskog rata, pokrenuo akciju za izgradnju bazilike u prigodi proslave 1000. obljetnice krunidbe prvoga hrvatskog kralja na Duvanjskom polju (925.-1925.), a radovi su započeli blagoslovom temeljnog kamena 1924. uz veliko narodno veselje.
Gradnja je tekla teško i sporo, a glavni je razlog bilo teško siromaštvo duvanjskoga čovjeka u tim desetljećima (i stoljećima!). Fra Mijo je u svrhu skupljanja sredstava godinu dana boravio među američkim Hrvatima, povezao se s utjecajnim crkvenim ljudima (prije svega zagrebačkim nadbiskupom Antunom Bauerom) i ustanovama (Društvo hrvatskog zmaja, čiji je član bio i ing. Stjepan Podhorsky, koji je izradio briljantni plan bazilike), da bi crkva ugrubo bila dovršena 1932., a fina izgradnja nije dovršena ni do trenutka rušenja.
Crkva je blagoslovljena skupa sa samostanom 1940. Prije toga je fra Mijo sagradio Hrvatski dom, od 1922. do 1928. (također srušen u engleskom bombardiranju!), dok je samostan sagrađen od 1938. do 1940. godine (dijelom uništen u bombardiranju). O svemu tome veoma detaljne obavijesti donosi zbornik radova Fra Mijo Čuić – graditelj i uznik (prir. R. Jolić i J. Krišto), Mostar – Tomislavgrad, 2009.
Uskoro po rušenju zgrada u čiju je izgradnju fra Mijo Čuić uložio gotovo čitavi svoj aktivni svećenički vijek došlo je i do uništenja fra Mije osobno: komunistički ga je sud, unatoč javno izraženom protivljenju cjelokupnog duvanjskog naroda, potpuno nevina osudio na smrtnu kaznu, koja je potom preinačena u 20 godina robijanja u zloglasnom Kazneno-popravnom domu u Zenici. Odatle je izišao nakon osam godina, početkom 1953., ali potpuno uništena zdravlja, paraliziran, nepokretan. Ostatak života proveo je u mostarskom samostanu, prikovan uz krevet. Preminuo je 8. siječnja 1959. u Mostaru (usp. Fra Mijo Čuić – graditelj i uznik, str. 38-43).
Ali još za života fra Mijo je čuo da je počela obnova njegove ljubljene bazilike u Tomislavgradu. Samostan je, kako smo vidjeli, bio lakše oštećen i uskoro je po bombardiranju bio popravljen i osposobljen za stanovanje. Hrvatski dom je uništen u ratu i nikada, do danas, nije obnovljen niti ponovno sagrađen. Bazilika je ugrubo i nepotpuno obnovljena 1957., dakle punih 13 godina po uništenju.
Osobiti je nedostatak bila kupola: prekrasna okrugla visoka kupola nadomještena je četvrtastom, neuglednom kupolom koja je umnogome nagrdila izvorni izgled. Trebalo je čekati sve do 80-tih godina 20. stoljeća da se bazilika ponovno uredi u izvornome obliku, na čemu treba najviše zahvaliti ondašnjem gvardijanu fra Anti Perkoviću, koji je pronašao izvorne nacrte S. Podhorskog, pronašao dovoljno sredstava i našao vrsne majstore koji su bili sposobno urediti baziliku onako kako je bila zamišljena i kako je izgledala prije engleskom bombardiranja 16. listopada 1944. Štoviše, uređena je i ponutrica crkve, tako da bi sada pok. fra Mijo zacijelo bio neizmjerno ponosan na nju (usp. R. Jolić, Duvno kroz stoljeća, Tomislavgrad – Zagreb, 2002., str. 336-341). Ali se i opet pokazalo da je vrijeme građenja na koncu moćnije od vremena razaranja!
Izvor: Naša ognjišta, Tomislavgrad, studeni 2018., str. 6-7
Stradalnici travnja 1992. godine
U znak sjećanja na crni 10. travanj 1992. god. koji se dogodio na kupreškom polju, gdje su stradali Vitezovi
naših Mjesnih zajednica: Sarajlija i Letke.
Senzacija nad senzacijama! Vatreni do kraja uništio moćni Liverpool usred Anfielda
11.04.2024.
Senzacija nad senzacijama! Vatreni do kraja uništio moćni Liverpool usred Anfielda
Čudesnu utakmicu odigrali su nogometaši Atalante na gostovanju kod Liverpoola
U prvoj utakmici četvrtfinala Europske lige između Liverpoola i Atalante vidjeli smo veliko iznenađenje. Favorizirani Liverpool je na Anfieldu s 0:3 poražen od Atalante.
Domaćin je očekivano dominirao u posjedu od prve minute, no nisu to uspjeli pretvoriti u konkretne prilike. S druge strane, gosti iz Bergama su smireno čekali svoju priliku i u 38. minuti poveli. Gianluca Scamacca je dočekao povratnu loptu na rubu kaznenog prostora i odmjerenim udarcem dovodi svoju momčad u vodstvo. Dojam je i da je vratar Liverpoola Caoimhin Kelleher mogao bolje reagirati.
Za Atalantu od prve minute nastupa i hrvatski reprezentativac Mario Pašalić koji je već u trećoj minuti propustio priliku za vodstvo Atalante, ali je to naplatio kasnije.
U 61. minuti Atalanta je udvostručila vodstvo na gotovo identičan način. Ponovno je Scamacca dočekao povratnu loptu i pospremio ju ja za velikih 2:0 Atalante na Anfieldu. Potvrda pobjede došla je u 83. minuti kada je strijelac postao Pašalić. Bivši igrač Hajduka je ispratio akciju do kraja i pospremio odbijanac u mrežu.
Solidnu prednost uoči uzvrata ima i Bayer Leverkusen koji je pobijedio West Ham United sa 2-0 postigavši oba gola u samoj završnici utakmice. Strijelci su bili Jonas Hofmann (83) i Victor Boniface (90+1).Lider njemačkog prvenstva je protiv posljednjeg pobjednika Konferencijske lige dominirao cijeli susret. "Apotekari" su imali 65 posto posjeda lopte te čak 32 udarca prema suparničkim vratima. Lukasz Fabianski je branio sjajno, no u završnici je dva puta pokleknuo.
Bayeru je to bila 42. utakmica ove sezone u svim natjecanjima bez poraza. Josip Stanišić je igrao za domaćine do 67. minute.
U talijanskom obračunu Roma je na San Siru porazila Milan sa 1-0, a gol odluke zabio je Gianluca Mancini u 17. minuti.
Milan je dobio oba ligaška susreta ove sezone, a do ove utakmice izgubio je samo jednu od posljednjih 13 međusobnih ogleda.
U posljednem susretu večeri Benfica je pobijedila Marseillle sa 2-1.
Portugalski sastav je poveo 2-0 golovima Rafe Silve (16) i Angela di Marije (52), a za OM je zabio Pierre-Emerick Aubameyang (67).
Uzvratni susreti su 18. travnja.
Milan - Roma 0-1 (Mancini 17)
Bayer Leverkusen - West Ham 2-0 (Hofmann 83, Boniface 90+1)
Liverpool - Atalanta 0-3 (Scamacca 38, 62, PAŠALIĆ 83)
Benfica - Marseille 2-1 (Rafa Silva 16, Di Maria 52/Aubameyang 67)
SN objavljeno: 11. travanj 2024.
Asfaltiranje ceste Letka - Tomislavgrad
17.10 2020. godine
Asfaltiranje ceste Letka - Tomislavgrad
Općina Tomislavgrad financirala je iz Proračuna za 2020. godinu asfaltiranje ceste Tomislavgrad - Letka u dužini od 580 m, širine 5,2 m. Izvođač radova bilo je poduzeće "Livnoputevi", koje je bilo najpoljniji ponuđač u postupku javne nabave. Proteklih dana radnici spomenutog poduzeća dovršili i bankine na toj dionici.
Istovremeno je asfaltirana cesta Tomislavgrad - Sarajlije u predjelu parcela zvanih „Šikulje“ u dužini od 580 m, širine 4,8 m.
Ukupna vrijednost radova iznosi 107000.00 KM.
Ovime je nastavljena rekonstrukcija cesta u našim mjestima u punom profilu u fazama.
Najstariji strijelac u povijesti HNL-a rastura i u 42. godini! Utrpao dva gola i - izašao na poluvremenu
07.04.2024.
Najstariji strijelac u povijesti HNL-a rastura i u 42. godini! Utrpao dva gola i - izašao na poluvremenu
Krstanović je pokazao da se od njega mogu očekivati velike stvari
Uvjerljivom pobjedom 4:0 nad gostima iz Hrvaca u sklopu 21. kola 2. Nogometne lige karlovački nogometaši zaokružili su svoj dosadašnji ligaški učinak na 40 osvojenih bodova, od toga kod kuće 24 i 16 na strani. Gosti nisu bili ravnopravan suparnik, a ‘pokosio‘ ih je rano primljeni pogodak, koji je usmjerio utakmicu.
Karlovac 1919, osokoljen prethodnom pobjedom ostvarenom kod Grobničana, krenuo je vrlo angažirano od prve minute, brzo došao do vodstva i riješio pitanje pobjednika. Četiri pogotka postignuta u prvih 45 minuta govore o punoj dominaciji i sjajnom izdanju na travnjaku. Ivan Krstanović, inače najstariji strijelac u povijesti HNL-a, postigao je svoj prvi karlovački gol na način pravog znalca i golgetera, što već godinama dokazuje na HR-terenima i na Ribarev ubačaj s desnog boka našao se na pravom mjestu pospremivši glavom neobranjivo loptu u mrežu. Kada su Da Silva i Bolanča u ‘sendvič‘ stavili i oborili Tankosića za najstrožu kaznu koju je realizirao Pamić, sve je bilo jasno. Još dva pogotka do odmora bili su potvrda glatke pobjede.
Posebno je impresivna bila učinkovitost domaće momčadi, nije to bio dobar dan za vratara Hrvaca Pudara, koji je obranio samo jednu loptu, udarac Matjaža je skrenuo u korner u 27. minuti. Razumljivo, nastavak je donio odrađivanje posla, gost nije uspio ozbiljnije ugroziti karlovačko vodstvo, a domaćin je čekao kraj i drugih 45 minuta nije bilo previše sadržajno. Hrvace ostaju jedna od najslabijih momčad lige po gostujućim rezultatima, stvarno su loši u tom segmentu i imaju samo 4 boda u 11 utakmica izvan svog igrališta.
Dvostruki strijelci i najbolji pojedinci Krstanović i Pamić ostali su u svlačionici i dobili poštedu u drugom poluvremenu. Odlično je odigrala cijela momčad, a posebno Tankosić, Ribar i Stepinac dižu svoju formu i sve više iskazuju svoj veliki igrački potencijal. Vrlo siguran bio je domaći vratar Marković, kojem je ovo peti ligaški nastup za "plavo-bijele", a već četvrti "clean sheet" što je svakako potvrda sigurnosti, čvrstoće, pouzdanosti, odgovornosti i ozbiljnosti obrambene linije i cijele momčadi. Debitantske minuti upisao je mladi talentirani lijevi bek Antičić, po starosnoj kategoriji još uvijek kadet.
Slijedi odlazak u Dugo Selo, bit će to novo bitno iskušenje i izazov u borbi za vrh.
Sportske.jutarnji.hr / Piše: Krešimir Perković / Objavljeno: 03. travanj 2024. / foto Damir Karajac Cropix
Ivan Buntić - kandidat za načelnika
17.listopada.2020.godine
Drage Duvanjke i Duvnjaci,
Ja sam Ivan Buntić i kandidat sam za načelnika općine Tomislavgrad kao predstavnik koalicije Hrvatskog nacionalnog pomaka i HDZ-a 1990.
Rođen sam 1987. godine u Tomislavgradu gdje sam završio osnovno i srednje obrazovanje, a visoku stručnu spremu stekao na Sveučilištu u Zagrebu i stekao zvanje magistra inženjera agronomije i magistra ekonomije. Nakon završenog studija vraćam se u Tomislavgrad, sretno oženjen, otac dvoje djece i nastanjen u Lipi. Profesionalni put započinjem na Farmi Tomislavgrad, u svojstvu voditelja proizvodnje, a nakon pet godina prelazim u Mljekaru Livno na mjesto izvršnog direktora za proizvodnju, otkup i investicije i obnašam dužnost do danas.
Duvnjak sam od glave do pete, znam da se uvijek može još bolje, ali za to treba biti hrabar i pomaknuti se, a ne uzmicati pred izazovima.
Dužnost načelnika je velika čast ali i obveza, a oni koji koji me osobno poznaju posvjedočiti će da se ne bojim ići prvi kroz još neprobijene puteve, a kao aktivan planinar spreman sam kako na vrhove planina, tako i u životu i poslu ići do kraja. Vjere u uspjeh i energije imam, a kroz posao i rukovodeće pozicije u velikim sustavima stekao sam i iskustvo rada s ljudima. Osim urođenog optimizma posebnu snagu daje mi činjenica da su me roditelji naučili raditi, ali na kraju Bog upravlja svime. Kandidaturu smatram izazovom i prigodom nastaviti ono što je u proteklom razdoblju dobro napravljeno, a još više naprijed pomaknuti sve ono što se nije stiglo odraditi.
Zajedno s Vama još veći pomak je moguć!
Iziđite na izbore i dajte mi svoj glas za načelnika!
Škola u Sarajlijama pokrenula akciju darivanja Majčinog Sela u Međugorju
Škola u Sarajlijama neprestano nas uveseljava lijepim vijestima u ovo predblagdansko vrijeme. Tako su učenici i njihove učiteljice pokrenuli akciju kojom su svojim prilozima i darovima darovali štićenike Majčinog Sela u Međugorju.
Legenda HNL-a Ivan Krstanović novi je igrač Karlovca 1919 - momčad u subotu očekuje veliki derbi kod Mladosti
22. veljače 2024.
Legenda HNL-a Ivan Krstanović novi je igrač Karlovca 1919 - momčad u subotu očekuje veliki derbi kod Mladosti
Iako je u "plavo-bijelim" redovima sve u znaku subotnjeg velikog derbija na gostovanju kod Mladosti u Ždralovima, središnja vijest današnje press konferencije ipak je došla na samom kraju - novi igrač NK Karlovca 1919 je jedna od najvećih legendi HNL-a Ivan Krstanović! Treći strijelac HNL-a u povijesti sa 123 pogotka (ispred njega su samo Vugrinec i Cvitanović), protekle jeseni nije igrao nakon raskida ugovora sa Slaven Belupom, za koji je u četiri sezone postigao 32 pogotka.
Sada je, upravo pred pressicu, potvrdio svoj dolazak u Karlovac 1919, gdje će nesumnjivo svojim iskustvom i vrhunskim osjećajem za gol predstavljati znatno pojačanje.
A, "plavo-bijele" očekuje zaista iznimno težak početak prvenstva - čak tri uzastopna gostovanja, od kojih već prvo, u subotu u 15 sati, donosi derbi s trećeplasiranom Mladosti iz Ždralova, za kojom šestoplasirani Karlovčani zaostaju dva boda.
Trener Igor Pamić, pak, nije birao epitete za subotnjeg domaćina, ali ni susprezao karlovačke želje.
- Po meni je Mladost najbolja ekipa u ligi, a sada imaju i još boljeg trenera nego što su ga imali. Ali ne bježim od toga da mi idemo tamo pokušati pobijediti, poručuje Pamić.
Izvor: kaportal.hr
foto: Vjeran Žganec Rogulja / PIXSELL
DRUŽENJEM U GRLIMA OBILJEŽEN POČETAK KAMPANJE ZA LOKALNE IZBORE
18.10.2020.godine
DRUŽENJEM U GRLIMA OBILJEŽEN POČETAK KAMPANJE ZA LOKALNE IZBORE
“Nismo mogli prihvatiti da glas Duvnjaka vrijedi manje od glasova iz drugih općina niti smo htjeli iznevjeriti birače iz Tomislavgrada.“
Rekao je predsjednik Hrvatskog nacionalnog pomaka (HNP) i aktualni načelnik Općine Tomislavgrad Ivan Vukadin na današnjem druženju kod šumarske kuće u Grlima, gdje su se skupili članovi i simpatizeri stranke, obilježivši tako početak izborne kampanje za Lokalne izbore. Vukadin je u svom obraćanju predstavio kandidate s liste i pojasnio razloge osnivanja Pomaka.
„Što se dogodilo i zašto je nastao Hrvatski nacionalni pomak? Na prošlim općim izborima 2018. godine HDZ BiH je odnio pobjedu u Hercegbosanskoj županiji i osvojio 8 mjesta u županijskoj skupštini (6 iz Tomislavgrada, 1 iz Livna i 1 iz Kupresa). Do sada je vrijedilo da predsjednik županijske vlade bude iz općine koja donese najveći broj glasova. Budući da je 6 više od 1 logično je da predsjednik vlade bude iz Općine Tomislavgrad ali dojučerašnje kolege iz Livna i Mostara nisu naišli na razumijevanje ove situacije. Nudili su nam razne pozicije i fotelje ali smo ih sve odbili jer nismo htjeli iznevjeriti birače iz Tomislavgrada. To je bio glavni razlog osnivanja Pomaka. Jedini sudac su birači i oni će presuditi jesmo li mi dobro radili zadnjih 12 godina ili ne.“
Nakon Vukadina prisutnima se obratio Pomakov kandidat za načelnika Općine Tomislavgrad Ivan Buntić.
„Danas vam se obraćam kao Ivan Buntić a za mjesec dana, ako Bog da, kao načelnik Općine Tomislavgrad. Neću se obraćati s jeftinim političkim floskulama niti ću vam davati prazna obećanja. Trudit ću se i ustrajati da općina bude još dostupnija, još transparentnija i još otvorenija prema svima. U svom mandatu naglasak ću staviti na mlade jer smo svjesni da bez njih ništa nije vrijedno truda.
Pozdravljam svoje poljoprivrednike i gospodarstvenike. Ovom prilikom bih volio istaknuti da je Tomislavgrad vodeća općina u FBiH u proizvodnji mlijeka. Poseban trud ću uložiti u gospodarski razvoj općine, obnovljive izvore energije i korištenje EU fondova.
Pozivam sve vas da 15. studenog izađete na izbore i zaokružite Pomak.
Ilija Mašić o iskustvu u zagrebačkoj Lokomotivi, posudbi u Široki Brijeg i svome nogometnom putu
20. veljače 2024.godine
Ilija Mašić o iskustvu u zagrebačkoj Lokomotivi, posudbi u Široki Brijeg i svome nogometnom putu
„Ako igraš za Široki, a nisi sretan, onda imaš neki problem“, riječi su to Ilije Mašića kojima se od NK Široki Brijeg oprostio prošle godine. Karijeru je odlučio nastaviti u dresu zagrebačke Lokomotive, odakle je na posudbu došao ponovo u „svoj Široki“. Povodom njegova povratka i pobjede Širokog nad Sarajevom na Koševu (prvi put nakon 11 godina), porazgovarali smo s Ilijom koji kaže da osjećaj sreće dok igra za Široki i dalje itekako postoji.
– Sreća je itekako prisutna, to je rečenica koja mi je u trenutku oproštaja samo pala napamet, a stojim iza nje i dalje. Mislim da imamo i dovoljno primjera koji će tu rečenicu potvrditi, možete pitati i igrače koji trenutno igraju (smijeh).
Moramo se osvrnuti na određeno iskustvo iz Lokomotive. Tamo je i nekoliko tvojih bivših suigrača (Mirko Marić, Branimir Cipetić, Ivan Miličević). Kako je proteklo posljednjih nekoliko mjeseci?
– Imao sam sreću da su me dočekali bivši suigrači s kojima sam ranije dijelio svlačionicu. Iako nisam skupio minute, Lokomotivu ću zasada označiti kao dobro iskustvo. Lokomotiva i Hrvatska nogometna liga ipak su određeni nivo iznad Širokoga u Bosni i Hercegovini. Mislim da sam se jako dobro uklopio kako igrački tako i s dečkima. Lokomotiva je ekipa puna mladih igrača. Prilagodbu nisam ni osjetio, brzo sam upao u ekipu i u trenažni proces. Pripreme sam, mislim, odradio jako dobro. Nažalost, kada je krenulo Prvenstvo nisam dobio dovoljno minuta da bih mogao biti u potpunosti sretan tako da su minute i neigranje ono što me navelo na to da razmišljam o posudbi. Tijekom priprema u Istri rekao sam treneru i direktoru da želim igrati. Svaki igrač, ako ne igra, ne može biti sretan, a moja pozicija je takva da je malo manje rotacijska u odnosu na napadača, veznjake i krila tako da… Nisam htio praviti rizik da nakon pola godine neigranja opet ne igram, tj. da odigram minimalan broj minuta.
Zašto je izbor pao na NK Široki Brijeg?
– Imao sam još nekih opcija iz drugih liga iz Slovenije, Srbije i Bosne i Hercegovine, ali obzirom da je zimski prijelazni rok malo specifičan i malo je teže naći odgovarajuću sredinu u kojoj bi se zaigralo, Široki mi je u tom trenutku iz više razloga bio dobra opcija. Na poziv direktora, trenera i bivšega predsjednika Mije Jelića, odlučio sam se za tu opciju.
U Širokom si proveo čak 9 godina. Kako gledaš na njih?
– Te godine mi ne mogu biti iskustvo, one su moj život. Na Lokomotivu i pola godine mogu gledati kao na iskustvo, ali Široki je moj klub, moj grad, tu mi je život. Tu sam došao s 15 godina, to me oblikovalo.
U dresu Širokoga debitirao si 2019. na utakmici s FK Sarajevo. Nedugo nakon tvoga sadašnjeg povratka zaigrao si također na utakmici sa Sarajevom. Kakva se poveznica može povući između tih dvaju susreta?
– S obzirom na to kako je utakmica prošla, nema problema da pravimo poveznice (smijeh). Debi je bio protiv Sarajeva, velika pobjeda 3:2 u kupu, pun stadion, i sada – utakmica prekjučer – srušili smo tu negativnu tradiciju i loš niz gubitaka od Sarajeva. Mislim da smo 2013. zadnji put pobijedili na Koševu. Jedanaest godina poslije napokon smo to ponovili, i baš mi je drago da sam bio dio te ekipe, pogotovo zato što su naši igrači prvi put nakon 15 godina bili na takvoj utakmici, znamo svi iz kojih razloga. Nekako smo i njima uljepšali njihov dolazak, a sebi osigurali mir da do kraja Prvenstva imamo što bolju poziciju.
Spominješ navijače – koliko oni znače za igru?
– Mislim da to ovisi od igrača do igrača. Činjenica je jedna – rezultati i brojke govore da su na domaćem terenu sve ekipe bolje, to ne može biti slučajno! Navijači su uvijek faktor. Nekad je protivniku otežavajuća okolnost navijač, i to samo po sebi pomaže. Nekim ekipama su navijači pritisak, a nekima su podrška. Nama su, srećom, stvarno podrška.
Kako to povezati s vašom pobjedom na Koševu?
– Odlično pitanje! Mislim da su domaći navijači domaćinu malo bili pritisak. Mi smo taj pritisak iskoristili i pretvorili ga u naše oružje – možda je to jedan od razloga zašto smo odigrali dobru utakmicu. Rezultat može biti ovakav ili onakav, ali mi smo odigrali odličnu utakmicu svih 90 minuta, disciplinirano i sve po dogovoru. Imali smo neki mir, što s domaćinima nije bio slučaj.
Kakvi su ciljevi Širokoga do kraja sezone?
– Dat ćemo 100% od sebe. Tek smo odigrali dvije službene utakmice i zapravo smo nepoznanica sami sebi. Što god da kažem, bilo bi previše napamet. Imamo vrlo potentnu ekipu prema naprijed, imamo dosta mladih igrača i pitanje je kako će oni reagirati na utakmice koje dolaze. Pobijedili smo Sarajevo, napravili smo lijepu priču, ali za 3-4 dana svi će to zaboraviti i očekivati novu pobjedu. Da bi se to ostvarilo, moramo zaboraviti staru slavu, iako je ona stara tek nekoliko dana, i okrenuti se novim protivnicima i izazovima kako bismo odgovorili na njih na pravi način.
Koliko je bitna upornost?
– S njom se možeš nadati nečemu, a ništa ti ne garantira. Bez nje se ne možeš nadati ničemu.
Koliko ti je bitna podrška iz pozadine? Recimo, savjeti Ivana Krstanovića Pope povodom prelaska u Lokomotivu?
– U nogometnom je svijetu neprocjenjiva stvar imati ljude oko sebe koji ti žele i mogu pomoći. Puno ljudi nama igračima želi pomoći, ali pitanje je jesi li ti taj koji stvarno to može. Svi znamo kakvo je ime Ivan Krstanović Popo, i kakvo iskustvo ima. On je čovjek kojemu stvarno vjerujem 100% i svojim savjetom može pomoći i meni i svakom igraču.
On je i tvoj suseljanin. Sarajlije slove kao najsportskije duvanjsko selo iz kojega dolaze boksač – osvajač olimpijske medalje Damir Škaro, nogometaši kao što su Popo i Mario Pašalić, košarkaši koji su nastupali za hrvatsku reprezentaciju Matej Mamić, Ante Mašić… Kako komentiraš takvo stanje?
– Drago mi je da sam mali dio toga (smijeh), iako ima puno većih imena u selu od mene. Taj fenomen bih prepustio drugima da ga objasne.
Koliko je teško utabati svoj put u nogometnom svijetu?
– Uh, jako teško. Jako teško… mada nije svačiji put isti. U svakome klubu imamo primjere dečki kojima se neke prilike ukažu odmah, i onih koji rade uporno i dobiju nekad nešto, i onih koji rade uporno, a ne dobiju nikad ništa. To je surov posao. Kada te ide, to je najljepši posao na svijetu. Kad te ne ide, baš je težak. Zato uvijek u svlačionici volim popričati s dečkima koji u tom trenutku nisu u prvome planu jer se vrlo lako izgubi motiv i to nešto što te inače drži u nogometu. U ovom poslu kad te ne ide, zna biti jako nezgodno iz više razloga. Na tu temu sam dosta slab, i drago mi je da si postavila to pitanje. Hvala Bogu u zadnjih godinu i pol dana u nekoj sam uzlaznoj putanji, ali prije toga imao sam puno nesretnih i nespretnih okolnosti koje su utjecale na to da ta uzlazna putanja ne bude prisutna. Tada sam uz sebe imao dobre suigrače, dobre ljude koji su mi govorili da samo nastavim, da će sve doći na svoje. Značilo mi je to, iako mi to nitko nije mogao garantirati. To je sport, i samo određeni broj nas u određenome klubu može igrati i uspjeti. Volim zato pripaziti na one kojima trenutno ne ide i dati im podršku da nastave raditi radi sebe da im se danas-sutra taj rad i isplati.
Odnos sa suigračima, izgleda, jako je bitan?
– Meni su suigrači najvažnija stvar u nogometu. To sam, čini mi se, već jednom prilikom rekao, i stvarno stojim iza toga. Preko suigrača učiš o životu jer je nogomet kolektivni sport. Nekomu je najvažnija stvar u nogometu možda zaraditi novce, što nije nevažno (smijeh), ali meni su suigrači najvažniji. Ako imaš dobre suigrače, dobar si igrač. Ako sam ja nekom dobar suigrač, očekujem od njega da i meni bude dobar suigrač, da jednom-dvaput izvučemo jedan drugoga i tako podignemo cijelu priču, tada tek dobiješ kolektiv. Kolektiv nije samo skup ljudi, nego je to skup ljudi koji rade jedan za drugoga, inače smo samo skup individualaca.
Vjerujem da imaš neku poruku za mlađe koji kreću na nogometni put?
– Mislim da je nogomet, ako ga voliš, najljepše zanimanje na svijetu, ali da se nikada zbog njega ne bi trebali razočarati. Jedino bi se mogli razočarati ako ne daju sve od sebe. U kojemu god poslu, volio bih da svaki moj prijatelj daje sve od sebe, da na kraju dana ne žali ni za čim.
Iliji želimo mnogo minuta na zelenome terenu, a svima ostalima koji idu sličnim putem da poslušaju njegov savjet i – daju sve od sebe.
Helena Lučić/Tomislavcity
Ivan Buntić – kandidat za načelnika tomislavgradske općine: “Posebno sam socijalno osjetljiv, što me prati od najmanjih nogu i čuva od napasti egoizma”
9.listopada 2020. godine
Ivan Buntić – kandidat za načelnika tomislavgradske općine: “Posebno sam socijalno osjetljiv, što me prati od najmanjih nogu i čuva od napasti egoizma”
Ivan Buntić, mag. ing. agronomije i mag. ekonomije novo je ime na domaćoj političkoj sceni. Jedan je od trojice kandidata za dužnost načelnika tomislavgradske općine. U našem smo vas mediju gospodina Buntića donekle upoznali i predstavili, doduše bilo je to u reportaži o radu Mljekare Livno, čiji je Buntić izvršni direktor.
Što bi domaća i šira javnost prije svega trebala znati o Vama kao kandidatu na mjesto načelnika naše Općine?
– Rođen sam 1987. godine u Tomislavgradu gdje sam završio osnovno i srednje obrazovanje, a visoku stručnu spremu stekao na Sveučilištu u Zagrebu. Sretno sam oženjen, otac dvoje djece i nastanjen u Lipi.
Kako potječem iz sedmeročlane obitelji, a roditelji su se bavili poljoprivredom, tako smo i mi djeca odrastali i gajili ljubav prema ovoj i plodnoj, ali i škrtoj i surovoj duvanjskoj zemlji i podneblju.
To me je na određen način usmjerilo pa sam upisao Agronomski fakultet u Zagrebu, a usporedno s tim na petoj godini studija agronomije upisao sam i Ekonomski fakultet u Zagrebu. Tako sam stekao zvanje magistra inženjera agronomije i magistra ekonomije. Nakon završenog studija vratio sam se u Tomislavgrad. Iako je rođena i cijeli život provela u Zagrebu, uspio sam svoju suprugu privoljeti na dolazak i život u Tomislavgradu. Profesionalni put započeo sam na Farmi Tomislavgrad kao voditelj proizvodnje za stočarstvo, a nakon pet godina prešao sam u Mljekaru Livno na mjesto izvršnog direktora za proizvodnju, otkup i investicije. Na toj sam dužnosti do danas.
Iz kojih ste se razloga odlučili kandidirati na načelničko mjesto?
– O mogućoj kandidaturi već sam duže razgovarao s Ivanom Vukadinom, još uvijek aktualnim načelnikom, i njegovim najbližim suradnicima. Odluka nije bila laka, poglavito što sam u svom poslu vrlo uspješan, a osjećam se ispunjen u svakom smislu. Međutim, smatram da svojim entuzijazmom, znanjem i radom mogu učiniti mnogo za duvanjski kraj i duvanjskog čovjeka. Mlad sam, tek su mi trideset tri godine, reklo bi se – u najboljim godinama. Imam i energiju, ali i dovoljno iskustva koje sam stekao u dosadašnjem radu i suradnji s ljudima u velikim sustavima. Posebno sam socijalno osjetljiv, što me prati od najmanjih nogu i čuva od napasti egoizma. Smatram da su to mahom vrline koje me kvalificiraju za načelnika.
Možete li nam ukratko predstaviti glavne značajke Vašega programa za načelnika tomislavgradske općine?
– U proteklih dvanaest godina odjelotvoreno je mnogo infrastrukturnih, odnosno komunalnih projekata kao što su izgradnja i sanacija cesta, kanalizacije grada i rekonstrukcija gradskih ulica s kompletnom infrastrukturom. U središtu moga programa osobito su dvije stvari. Prva se odnosi na našu mladež, odnosno na mlade obitelji. Dakako, u skladu s proračunskim sredstvima, sa svojim ću suradnicima i ljudima od struke tražiti načina kako zadržati one koji nisu napustili našu općinu. Pronaći ćemo sredstva za potporu za novorođenu djecu. Također ćemo se usredotočiti na poduzetnički inkubator, odnosno na potporu mladim poduzetnicima. Drugo oko čega ću se posebno zalagati jest poljoprivreda. Ona je jedna od glavnih nositelja razvoja naše općine i tako ju treba i tretirati. Stoga ćemo tražiti najbolje načine kako pomoći proizvođačima, kako unaprijediti i osuvremeniti proizvodnju, kako osigurati dodatne obradive površine itd. Svakako ćemo voditi računa i o izvornim aktivnostima koje su u mjerodavnosti lokalne samouprave. Od kapitalnih investicija prioritet će biti projekti koji su započeti ili planirani. Posebno bih izdvojio projekt pročistača fekalnih voda i stavljanje u funkciju gradske kanalizacije. Poznato je da pojedina naselja još nisu riješila problem javne rasvjete. Iako je to ponajprije u djelokrugu EP HZHB-a i njihove elektroenergetske mreže, učinit ću sve što bude moguće da se taj problem riješi na korist i zadovoljstvo mjesnih zajednica. Nećemo zaboraviti ni turizam koji itekako ima velike potencijale, a poglavito obnovljive izvore energije u čemu je Tomislavgrad primjer drugim općinama i gradovima u BiH. Dakako, raditi ćemo i na što većem i učinkovitijem povezivanju s našim iseljenicima.
Malo ćemo „pogledati“ u budućnost. Kakvim vidite Tomislavgrad i našu Općinu za četiri godine?
– Svaka je prognoza nezahvalna. Isto je i s prognozom što bi moglo biti za četiri godine. No, sadašnji pokazatelji nagovješćuju nam gospodarsku krizu zbog aktualne pandemije, a tu je i uvijek prisutni problem iseljavanja, što, istini za volju, nije samo problem s kojim se suočava naša općina, nego i općine, pa i države u daljnjem i širem okruženju. To se poglavito odražava na ruralne sredine koje se polako prazne. Unatoč mnogim neprilikama optimist sam te vjerujem da ćemo za četiri godine imati: završene još dvije vjetroelektrane, ako krenu radovi na CHE Vrilo shodno tome i dovršenu melioraciju središnjeg dijela Duvanjskog polja. Nadam se da će Tomislavgrad za četiri godine biti još ugodnije mjesto za život, čišće i uređenije, s više radnih mjesta i mogućnosti za mlade.
Smatrate li da ste u prednosti u odnosu na drugu dvojicu kandidata i zbog čega?
– Moja je prednost u osobinama koje sam već naveo. Ipak, na ovom bih mjestu posebno istaknuo iskustvo stečeno na rukovodećim funkcijama koje sam obnašao u velikim sustavima. Tu je i dokazan, provjeren, dosljedan i sposoban tim ljudi koji mi daje potporu. O svojim pak protukandidatima ne mogu mnogo reći jer ni s jednim od njih dosad nisam bio u nekom kontaktu. Međutim, za razliku od HDZ-ova kandidata koji je već politički veteran i koji je obnašao mnoge funkcije od kojih općina Tomislavgrad nije imala puno koristi, ja sam osoba koja je svoje uspjehe postizala isključivo vlastitim radom i sposobnostima te koja u političku arenu ulazi bez ikakva političkog tereta, a ima jedan jedini cilj: učiniti sve što je moguće da naša općina prosperira i ima svjetlu budućnost. U odnosu na HNL-ova kandidata smatram da mi je prednost rad i iskustvo u privatnom sektoru. Smatram da onaj tko prvo svoje radno iskustvo stječe u politici ne može brzo postići stvarni uvid u stanje i probleme u realnom sektoru te ih brzo i učinkovito rješavati.
Zašto bi Duvnjaci upravo Vama mogli dati povjerenje na predstojećim lokalnim izborima?
– Dovoljno sam mlad da razumijem probleme mladih ljudi i mladih obitelji koje su odlučile upravo ovdje graditi svoj život. I ja sam jedan od njih. Nemam političkog bremena, imam iskustvo i poletnost, a tu je i cjelokupna „postava“ Hrvatskog nacionalnog pomaka (HNP-a) koja čini okosnicu vlasti Hercegbosanske županije i koja će mi biti velika potpora pri provođenju i realizaciji projekata. Potpora mi je i širok te raznovrstan krug ljudi i organizacija iz BiH, Hrvatske i šire s kojima sam u poslovnim ili prijateljskim odnosima, a mogu i žele sudjelovati u kreiranju i provedbi mnogih projekata. U ove izbore ne ulazim radi poboljšanja financijskog stanja ili nečega tomu sličnom. Zahvaljujući svom znanju i trudu mogu zaraditi znatno više. No, na ovaj sam se korak odlučio zato što smatram da mogu i trebam učiniti nešto za sve nas koji ovdje živimo i radimo. Borit ću se za što veći pomak.
Na koji ćete način voditi predizbornu kampanju i animirati glasače da izađu na izbore?
– Ovisno o situaciji s korona virusom i mjerama koje budu na snazi, kampanja ćemo voditi koliko je to moguće „face to face“, licem u lice s biračima na terenu po svim mjesnim zajednicama. Biračima želim predstaviti sebe kao kandidata, članove s liste za OV i naš program, a ujedno želim čuti što najviše muči naše sugrađane. To je jedna vrsta kampanje, ona tradicionalna. Druga je ona suvremenija i bliža mlađoj populaciji koju ćemo voditi na društvenim mrežama.
Vjerujete li u korektnu predizbornu kampanju i poštene izbore?
– Da ne vjerujem u pravdu i poštenje, ne znam bih li se kandidirao. Nadam se da i moji protukandidati vjeruju u poštenu borbu i da će biti što manje niskih udaraca i pokušaja podmetanja, što je u politici čest slučaj. Ja ću se truditi biti što korektniji i konkretniji. Volio bih kada bismo polemizirali o važnim, a ne o sekundarnim ili trivijalnim pitanjima. A što se tiče provedbe samih izbora, nadam se da neće biti problema i da će sve proći u demokratskim okvirima, transparentno i u skladu sa zakonom.
Z.S./Tomislavcity
Nove klupe u školi u Sarajlijama
U novu školsku godinu učenici i učenice iz PO Sarajlije ušli su s velikim zadovoljstvom.
Ilija Mašić je ponovno Plavo-bijeli
22. siječnja 2024.
Ilija Mašić je ponovno Plavo-bijeli
NK Široki Brijeg sa zadovoljstvom potvrđuje kako će Ilija Mašić ponovno odjenuti plavo-bijeli dres. Nakon ostvarenih kontakata i postignutog dogovora između NK Lokomotiva Zagreb i NK Široki Brijeg, dvadesetčetverogodišnji branič iz Tomislavgrada potpisao je ugovor do kraja sezone.
“Došao sam u poznatu sredinu. Ne treba mi posebna prilagodba, jer veliku većinu igrača poznajem od ranije. Vratio sam se među svoje, suigrače i navijače. Spreman sam i želim pomoći Širokom Brijegu. Motiva nimalo ne nedostaje”, kazao je Ilija Mašić po povratku u “staro jato”.
Podsjećamo, Mašić već iza sebe ima 78 nastupa za momčad Plavo-bijelih.
“…jer ako igraš za Široki, a nisi sretan, onda imaš neki problem…”, riječi su koje je uputio prilikom svoga odlaska na Pecare u lipnju prošle godine, ali ujedno i poruka koja je ostala urezana u srca i misli svih navijača koji žive za uspjeh Širokog Brijega.
Ilija Mašić je bio stožerni igrač obrane Plavo-bijelih u prošloj i svojoj posljednjoj, najboljoj sezoni na Pecari kada je i postao (do)kapetan svoga matičnog kluba, tako da njegov povratak među Plavo-bijele predstavlja veliko pojačanje uoči nastavka sezone.
NK Široki Brijeg
Dr. Diana Mamić: HBŽ bilježi porast broja oboljelih od koronavirusa
20.listopada 2020. godine
Dr. Diana Mamić: HBŽ bilježi porast broja oboljelih od koronavirusa
Zaključno s današnjim danom u Hercegbosanskoj županiji 165 osoba zaraženo je korona virusom. Najviše ih je u Livnu 103, slijedi Tomislavgrad s 59, te Drvar sa 4 zaražene osobe.
Posljednjih dana prisutan je trend porasta broja oboljelih, jer kako je za RTG izjavila dr. Diana Mamić, ravnateljica županijskoga Zavoda za javno zdravstvo, na dnevnoj razini u prosjeku imamo 20-ak novozaraženih osoba. A COVID pozitivnih, među ostalima, trenutno ima u osnovnim i srednjim školama, u zdravstvenim ustanovama, kao i u institucijama HBŽ-a.
Dr. Mamić još jednom je pozvala stanovništvo na odgovornije ponašanje i pridržavanje propisanih epidemioloških mjera.
Radio Tomislavgrad
Sportske novosti: Razgovor s Ivanom Krstanovićem, najboljim igračem veteranske Kutije
01. siječnja 2024.godine
Sportske novosti: Razgovor s Ivanom Krstanovićem, najboljim igračem veteranske Kutije
Ivan Krstanović proglašen je najboljim igračem veteranske Kutije šibica, ali iz Doma Sportova otišao je s gorkim okusom jer njegova ekipa Senjak Hoteli Matan na nevjerojatan način izgubila je finale od PP-Domograda “penalima” nakon što su ispustili vodstvo 2:1 u posljednjoj sekundi.
– Kad u zadnjoj sekundi primiš gol nije ugodno, ali to je nogomet. Čestitao bih pobjedničkoj momčadi, mislim da je bila dobra i zanimljiva utakmica, da je publika mogla uživati. Imali smo sve dobiveno, a sad mogu samo kazati da ne znam pravila igre. Govore mi da finale nije regularno završeno, međutim neću previše komentirati suđenje. Već je vrijeme trebalo isteći, a osim toga naš igrač je nepotrebno isključen. Suparnik mu se unio u facu, obojica su morali van, iako ništa nije napravio. Ne umanjujem pobjedu PP-Domograda, no priznajem da je bio šok primiti gol u zadnjoj sekundi i ostati bez naslova pobjednika Kutije šibica – kazao je za Sportske novosti Ivan Krstanović koji je sa sedam pogodaka i drugi strijelac veteranskog turnira.
Zabio je u raspucavanju, no njegovi kolege nisu.
Koliko je to doista bolno?
– Žao mi je zbog dečki, a i osobno osjećam žal. Rođeni sam pobjednik, volim dobiti svaku utakmicu i kad igram na haklu, a pogotovo pred ovakvom publikom. Lijep je bio ugođaj, atmosfera dobra. Prvi sam put bio na veteranskoj Kutiji, izgubio sam i to na kakav način…
Koliko vam znači nagrada za najboljeg igrača u konkurenciji jakih imena velikog i malog nogometa?
– Znači mi, to je jedan od najvećih turnira ne samo u Hrvatskoj nego i šire, a meni je bio prvi nastup. Čast mi je dobiti takvo priznanje.
Kako kao igrač velikog nogometa cijeli život, sada doživljavate manji teren i nešto drugačije principe igre?
– Volim igrati mali nogomet, zanimljiv mi je, ali ne znam kretnje kolega koji igraju futsal pa im nekada i zasmetam. Rado igram na terminu, iako se futsal igrači bolje snalaze. Primjer je naš drugi gol u finalu jer Marko Perić je uzeo time-out i rekao nam što i kako treba napraviti u četiri-pet poteza. Oni znaju gdje se treba kretati…
Ovaj turnir vam je izazov da ponovno dođete sljedeće godine?
– Sigurno je da ću doći. Čast mi je i privilegija igrati jer to je turnir vrlo ozbiljnih igrača s velikom karijerama od Eduarda da Silve nadalje…
Kako gledate rasplet glavnog turnira kojeg je osvojio također PP-Domograd predvođen Antoniom Franjom kraj terena?
– Gledao sam finale, moglo se uživati u utakmici, cijeli turnir je bio kvalitetan.
Sportske novosti