Ukupno: 339 rezultata pronađeno.
Stranica 4 od 17
19.10.2020.godine

RUKOMET TG : Rezultati utakmica RK “Delminiuma” odigranih jučer
GSD Tomislavgrad, subota; 17.10.2020. godine, Liga Hercegovine uzrast 2006. godište
ŽRK Delminium – ŽRK Grude
7 : 19
Uzrast 2008. godište
ŽRK Delminium – ŽRK Grude
15 : 8
Rukometaši su odigrali 3 utakmice protiv susjeda iz Livna, jer su naši susjedi krenuli s treninzima prije godinu dana i potrebne su im utakmice, stoga smo ih ugostili u Gradskoj športskoj dvorani Tomislavgrad. Odigrane su utakmice u uzrastima 2008., 2006. i 2004. godište.
uzrast 2008. godište:-
RK Delminium – RK Livno
12 : 6
uzrast 2006. godište:-
RK Delminium – RK Livno
24 : 11
uzrast 2004. godište:-
RK Delminium – RK Livno
26 : 8
Čestitamo našim rukometašicama i rukometašima na odličnoj igri i svakako na pobjedama!
RK Delminium
www.tomislavnews.com

Na području općine Tomislavgrad u Mjesnoj zajednici Letka, završeno je asfaltiranje dijela lokalne ceste uz sami most.
16.10.2020.godine

76. obljetnica Engleskog bombardiranja samostana i bazilike u Tomislavgradu
Upravo danas navršila se 76. obljetnica engleskog bombardiranja samostana i bazilike u Tomislavgradu. Donosimo tekst koji je o tome događaju u Našim ognjištima u studenom 2018. godine pisao dr. sc. Robert Jolić.

Piše: dr. sc. Robert Jolić
Upravo su se ovih dana pojavile eksluzivne fotografije engleskog bombardiranja samostana i bazilike u Tomislavgradu. A te su fotografije, zapravo čitavi film, snimili upravo oni koji su izvršili bombardiranje, dakle engleski piloti, i to kamerama iz zrakoplova kojima su izvršili napad. Iskreno, nisam uopće znao da je već tada, pred kraj Drugoga svjetskog rata, postojala takva tehnologija da su zrakoplovi snimali svoje operacije. Štoviše, fotografije su vrlo kvalitetne da bi se čovjek čudio kako je to bilo moguće snimiti iz zrakoplova u punoj brzini. Uz fotografije su na internetu objavljeni i dodatni podatci: dnevnik zrakoplovne eskadrile s opisom izvedenog zadatka, kao i karte položaja Tomislavgrada i pravca leta zrakoplova iz baze na istočnoj obali Italije preko Jadranskog mora do Tomislavgrada.

Prikaz objavljenih dokumenata
U opisu izvršenoga zadatka, ili pak naloga za bombardiranje, navodi se da su engleski zrakoplovi 16. listopada 1944. bombardirali samostan i tenkove u Tomislavgradu. Poletjeli su iz zračne baze Biferno na sjeveroistočnoj talijanskoj obali te preko Jadranskog mora stigli na Duvanjsko polje. Prema drugoj (suvremenoj) karti, točnije planu grada jasno je da su zrakoplovi na polju napravili poluluk, dakle da je bombardiranje bilo sa sjeveroistočne strane, iz pravca Ljubuše, a potom su se vratili na jug u bazu. Bila su dva zrakoplova. Na filmu se vidi najprije bacanje raketa, kao svijetleći metci u zraku, da bi se potom slika razbistrila i jasno se vidio dim ili prašina iz pogođene bazilike i samostana. Na fotografijama se pak jasno vidi i jedna i druga građevina, i izbliza i izdaleka, kako već zrakoplov odmiče od cilja.
Dakako, postavlja se logično pitanje, koji je bio razlog tako brutalnog zračnog udara na civilne objekte, kakvi su crkva i franjevački samostan? U opisu akcije navodi se da su je izvršili engleski lovci iz 16. lovačkog eskadrona na samostan jer se u njem nalazilo smješteno 200 njemačkih vojnika, a u blizini i pet tenkova i motorni transporter. Napad je sniman sa zrakoplova poručnika Dixona.

Partizanska izvješća
Prema partizanskim izvještajima o napadima na Tomislavgrad jasno je da su imali velikih poteškoća sa slamanjem obrane grada. U osvajanje Tomislavgrada upućena je Deveta dalmatinska divizija odmah po zauzimanju Livna 10. listopada 1944. Iz Livna su se povukle postrojbe 369. (njemačke) legionarske divizije i 1. bojne 6. ustaškog stajaćeg zdruga te znatno ojačale obranu grada. Cilj držanja Tomislavgrada bilo je omogućavanje povlačenja njemačkih postrojbi iz Albanije i Crne Gore. Tomislavgrad su partizani napali točno u ponoć 14. listopada, ali nisu mogli osvojiti grad. Sudbina je samostana očito bila zapečaćena zbog partizanskoga bijesa što nisu mogli probiti obranu. Ovako je o tome zapisano u izvještaju štaba 9. divizije:
Neprijatelj nije izdržao nalet naše pješadije, već se povukao iz čitavoga grada pružajući slab otpor i sabio se u unapred pripremljenu utvrdu-samostan fratara i crkvu, oko čega je plasirao tenkove i uporno se branio. Sam samostan sa crkvom nalazi se malo poodmaknuto od grada na čistini da je neprijatelj iz puškarnica na tom vrlo jakom masivu zgrada mogao da se vrlo uspješno brani, a osim toga tenkovi su se stalno kretali i kontrolirali prilaze ka utvrđenju.
Napad je ponovljen i sutradan, ali bezuspješno. E onda su partizani u pomoć pozvali engleske bombardere koji su 16. listopada bombardirali samostan i crkvu. Sutradan su izvedena tri pješačka napada, ali bez ikakva uspjeha; štoviše, partizani su imali 11 mrtvih i 52 ranjena pripadnika. Navodi se da Nijemci imaju 11 tenkova i da zbog njih prilaz gradu nije moguć. Njemačko pojačanje koje je stiglo u grad 18. listopada potpuno je zaustavilo partizansko napredovanje. Posada je Tomislavgrada postupno narasla na čak 2000 vojnika, satniju tenkova i veću topničku skupinu. Tako su partizani prešli samo na blokadu grada, a napada više nije bilo. Konačno su se njemačko-hrvatske postrojbe bile prisiljene povući prema Širokom Brijegu zbog općeg razvoja vojne situacije jer bi inače bile potpuno odsječene od ostatka njemačko-hrvatskih snaga. U napušteni Tomislavgrad partizani su ušli ujutro 16. studenog. Bio je to posljednji put da je Tomislavgrad promijenio „vlasnika“ (sve navedeno prema: D. Marijan, „Kronologija vojnih operacija na duvanjskom području u Drugom svjetskom ratu“, u: Duvanjski zbornik, Zagreb – Tomislavgrad, 2000., str. 349-354).
No prema nekim svjedočenjima bilo je posve nepotrebno bombardirati samostan, a pogotovo crkvu jer u njima nije bilo vojnika.
Je li bilo potrebe bombardirati baziliku i samostan?
Ruža Radoš rođena je 1919. u Blažuju, selu neposredno uz sami grad. U vrijeme rata radila je u franjevačkom samostanu kao kuharica i krojačica te je tako bila neposredni svjedok svih ratnih (i poratnih) događaja u Tomislavgradu. U vrijeme bombardiranja nalazila se u samostanu. Ovako je opisala taj događaj:
U vrijeme bombardiranja duvanjske crkve u gradu se nalazila njemačka vojska. Oko crkve su iskopali bunkere i bili su smješteni uokolo crkve i samostana, ali ne i u samostanu. Misleći da se njemačka vojska i streljivo nalaze u crkvi, engleska vojska je na nagovor partizana 1944. godine zrakoplovima bombardirala crkvu. U dva navrata prijepodne u 10 i 11 sati je crkva bombardirana. Za vrijeme bombardiranja u bunkeru su se sklonili fra Šime Ančić, gvardijan fra Sebastian Lesko i fra Teofil Leko. (…)
Njemački vojnici su najviše bili smješteni u bunkerima, a neki su se zatekli i u samostanskom podrumu. Šimun Ančić i Tome Jurič iz Blažuja su bili samostanski radnici. Donijeli su u fratarskoj mlinici mljeti žito, a gvardijan ih je poslao da metu po crkvi. Zatekli su se za vrijeme bombardiranja u crkvi i poginuli. Bombardiranja vremenski nisu dugo trajala, ali su bila žestoka. Ranjenom njemačkom vojniku gvardijan fra Sebastian nosio je malo rakije u bunker s tenkom. (…)
Nakon što je bombardiranje stalo prvi je fra Teofil ušao u crkvu te pronašao mrtve dvojicu radnika Šimuna i Tomu. Ja i fra Teofil smo ih nosili u sakristiju. Uvečer su ih ljudi odnijeli pokopati u tada zajedničko groblje Eminova Sela i Blažuja. Neprestano smo bili u iščekivanju, što će i kako dalje biti. Cijelo su to vrijeme ljudi iz grada dolazili u samostanski podrum u sklonište. (…)
U bombardiranjima je uglavnom stradala i srušena crkva, dok je samostan ostao uz manja oštećenja prikladan za stanovanje (navod prema: R. Jolić – J. Krišto – A. Tadić, Duvanjski žrtvoslov, Tomislavgrad, 2013., str. 337-338).
Dakle, njemački i hrvatski vojnici nisu se nalazili ni u samostanu ni u crkvi, niti je bilo kakvo njihovo naoružanje bilo smješteno u tim zgrada. Prema tome je i bombardiranje samostana i bazilike bilo potpuno nepotrebno i suvišno. Sve ono što je fra Mijo Čuić, uz neviđeno znanje, upornost i muku, kao i uz suradnju čitavoga hrvatskog naroda, gradio 20 godina uništeno je u samo nekoliko minuta! I tu se pokazalo, kao i bezbroj puta prije i poslije toga, da jedan luđak može za nekoliko trenutaka uništiti ono što su mudri i ustrajni ljudi gradili desetljećima!
„Vrijeme građenja i vrijeme rušenja“
U Knjizi Propovjednikovoj navodi se, između ostalih suprotnosti, da postoji i „vrijeme rušenja i vrijeme građenja“ (Prop 3,3). U konkretnom slučaju, vezanom za samostan i baziliku u Tomislavgradu, može se štoviše reći da postoje tri razdoblja: najprije vrijeme građenja, potom vrijeme rušenja i konačno opet vrijeme građenja.
Na temelju izobilne dostupne građe danas znamo puno, gotovo sve, o fra Miji Čuiću, koji je još 1917., u jeku Prvoga svjetskog rata, pokrenuo akciju za izgradnju bazilike u prigodi proslave 1000. obljetnice krunidbe prvoga hrvatskog kralja na Duvanjskom polju (925.-1925.), a radovi su započeli blagoslovom temeljnog kamena 1924. uz veliko narodno veselje.
Gradnja je tekla teško i sporo, a glavni je razlog bilo teško siromaštvo duvanjskoga čovjeka u tim desetljećima (i stoljećima!). Fra Mijo je u svrhu skupljanja sredstava godinu dana boravio među američkim Hrvatima, povezao se s utjecajnim crkvenim ljudima (prije svega zagrebačkim nadbiskupom Antunom Bauerom) i ustanovama (Društvo hrvatskog zmaja, čiji je član bio i ing. Stjepan Podhorsky, koji je izradio briljantni plan bazilike), da bi crkva ugrubo bila dovršena 1932., a fina izgradnja nije dovršena ni do trenutka rušenja.
Crkva je blagoslovljena skupa sa samostanom 1940. Prije toga je fra Mijo sagradio Hrvatski dom, od 1922. do 1928. (također srušen u engleskom bombardiranju!), dok je samostan sagrađen od 1938. do 1940. godine (dijelom uništen u bombardiranju). O svemu tome veoma detaljne obavijesti donosi zbornik radova Fra Mijo Čuić – graditelj i uznik (prir. R. Jolić i J. Krišto), Mostar – Tomislavgrad, 2009.
Uskoro po rušenju zgrada u čiju je izgradnju fra Mijo Čuić uložio gotovo čitavi svoj aktivni svećenički vijek došlo je i do uništenja fra Mije osobno: komunistički ga je sud, unatoč javno izraženom protivljenju cjelokupnog duvanjskog naroda, potpuno nevina osudio na smrtnu kaznu, koja je potom preinačena u 20 godina robijanja u zloglasnom Kazneno-popravnom domu u Zenici. Odatle je izišao nakon osam godina, početkom 1953., ali potpuno uništena zdravlja, paraliziran, nepokretan. Ostatak života proveo je u mostarskom samostanu, prikovan uz krevet. Preminuo je 8. siječnja 1959. u Mostaru (usp. Fra Mijo Čuić – graditelj i uznik, str. 38-43).
Ali još za života fra Mijo je čuo da je počela obnova njegove ljubljene bazilike u Tomislavgradu. Samostan je, kako smo vidjeli, bio lakše oštećen i uskoro je po bombardiranju bio popravljen i osposobljen za stanovanje. Hrvatski dom je uništen u ratu i nikada, do danas, nije obnovljen niti ponovno sagrađen. Bazilika je ugrubo i nepotpuno obnovljena 1957., dakle punih 13 godina po uništenju.
Osobiti je nedostatak bila kupola: prekrasna okrugla visoka kupola nadomještena je četvrtastom, neuglednom kupolom koja je umnogome nagrdila izvorni izgled. Trebalo je čekati sve do 80-tih godina 20. stoljeća da se bazilika ponovno uredi u izvornome obliku, na čemu treba najviše zahvaliti ondašnjem gvardijanu fra Anti Perkoviću, koji je pronašao izvorne nacrte S. Podhorskog, pronašao dovoljno sredstava i našao vrsne majstore koji su bili sposobno urediti baziliku onako kako je bila zamišljena i kako je izgledala prije engleskom bombardiranja 16. listopada 1944. Štoviše, uređena je i ponutrica crkve, tako da bi sada pok. fra Mijo zacijelo bio neizmjerno ponosan na nju (usp. R. Jolić, Duvno kroz stoljeća, Tomislavgrad – Zagreb, 2002., str. 336-341). Ali se i opet pokazalo da je vrijeme građenja na koncu moćnije od vremena razaranja!
Izvor: Naša ognjišta, Tomislavgrad, studeni 2018., str. 6-7
19.listopada 2020. godine

Subota,17.10.2020. godine, 6.kolo MŽNL za pionire i početnike
Livno,
NK“TROGLAV 1918“ – HNK „TOMISLAV“
Početnici 0:4
Pioniri 2:1
Subota,17.10.2020. godine, 9.kolo 2.lige FBIH grupa jug za seniore
Tomislavgrad,
HNK“TOMISLAV“ – HNK“BROTNJO“ČITLUK
3:0
Nedjelja,18.10.2020. godine, 9.kolo Omladinske lige BIH grupa jug za juniore i kadete
Tomislavgrad,
HNK“TOMISLAV“ – HNK“NEUM“
Kadeti 8:0
Juniori 5:1
HNK “Tomislav”

U znak sjećanja na crni 10. travanj 1992. god. koji se dogodio na kupreškom polju, gdje su stradali Vitezovi
naših Mjesnih zajednica: Sarajlija i Letke.
17.10 2020. godine

Asfaltiranje ceste Letka - Tomislavgrad
Općina Tomislavgrad financirala je iz Proračuna za 2020. godinu asfaltiranje ceste Tomislavgrad - Letka u dužini od 580 m, širine 5,2 m. Izvođač radova bilo je poduzeće "Livnoputevi", koje je bilo najpoljniji ponuđač u postupku javne nabave. Proteklih dana radnici spomenutog poduzeća dovršili i bankine na toj dionici.
Istovremeno je asfaltirana cesta Tomislavgrad - Sarajlije u predjelu parcela zvanih „Šikulje“ u dužini od 580 m, širine 4,8 m.
Ukupna vrijednost radova iznosi 107000.00 KM.
Ovime je nastavljena rekonstrukcija cesta u našim mjestima u punom profilu u fazama.

19. listopada 2020. godine

Hrvatski trener postao konobar: Posluživao i častio na subotnjoj špici
Tomislav Stipić ispuno je obećanje koje je dao navijačima.
U petak je Slaven Belupo napokon pobijedio u ovoj sezoni domaćeg nogometnog prvenstva.
U osmom pokušaju momčad iz Koprivnice slavila je protiv Istre 1961 s čak 5:1, a trener domažih Tomislav Stipić odlučio se zahvaliti navijačima.
Obećanje je ispunio na subotnjoj špici u Koprivnici gdje je posluživao goste jednog kafića od 10 do 12 sati te ih častio kavama. Njegova želja bila je ispričati se na neki način navijačima zbog lošijih rezultata te se dodatno zbližiti s onima koji uporno i vjerno prate Slaven.
Sudeći prema viđenom, konobarski posao uvijek mu može biti plan B ukoliko trenerska karijera ne krene u pravom smjeru…
gol.dnevnik.hr
17.listopada.2020.godine

Drage Duvanjke i Duvnjaci,
Ja sam Ivan Buntić i kandidat sam za načelnika općine Tomislavgrad kao predstavnik koalicije Hrvatskog nacionalnog pomaka i HDZ-a 1990.
Rođen sam 1987. godine u Tomislavgradu gdje sam završio osnovno i srednje obrazovanje, a visoku stručnu spremu stekao na Sveučilištu u Zagrebu i stekao zvanje magistra inženjera agronomije i magistra ekonomije. Nakon završenog studija vraćam se u Tomislavgrad, sretno oženjen, otac dvoje djece i nastanjen u Lipi. Profesionalni put započinjem na Farmi Tomislavgrad, u svojstvu voditelja proizvodnje, a nakon pet godina prelazim u Mljekaru Livno na mjesto izvršnog direktora za proizvodnju, otkup i investicije i obnašam dužnost do danas.
Duvnjak sam od glave do pete, znam da se uvijek može još bolje, ali za to treba biti hrabar i pomaknuti se, a ne uzmicati pred izazovima.
Dužnost načelnika je velika čast ali i obveza, a oni koji koji me osobno poznaju posvjedočiti će da se ne bojim ići prvi kroz još neprobijene puteve, a kao aktivan planinar spreman sam kako na vrhove planina, tako i u životu i poslu ići do kraja. Vjere u uspjeh i energije imam, a kroz posao i rukovodeće pozicije u velikim sustavima stekao sam i iskustvo rada s ljudima. Osim urođenog optimizma posebnu snagu daje mi činjenica da su me roditelji naučili raditi, ali na kraju Bog upravlja svime. Kandidaturu smatram izazovom i prigodom nastaviti ono što je u proteklom razdoblju dobro napravljeno, a još više naprijed pomaknuti sve ono što se nije stiglo odraditi.
Zajedno s Vama još veći pomak je moguć!
Iziđite na izbore i dajte mi svoj glas za načelnika!
20.listopada 2020. godine

Duvnjak Hrvoje Krištić državni prvak u taekwondou
U nedjelju 18.10. 2020. na Državnom prvenstvu u taekwondou nastupio je i TKD klub Student koji je ostvario odličan uspjeh. Natjecanje se održalo u Zenici, a uz pridržavanje svih epidemioloških mjera nastupilo je 310 natjecatelja iz 39 klubova.
Studenti su se s ovog prvenstva vratili s tri naslova državnog prvaka i dva zaslužena srebra.
Zlato u poomsama osvojile su Arnela Sudar i Lucija Bašić, koja je ujedno proglašena i najboljom formašicom BiH. Srebro u ovoj disciplini osvojile su Petra Orlović i Martina Grubišić.
U borbama, naslov državnog prvaka osvojio je Hrvoje Krištić, dok je Arnela Sudar osvojila srebro. Kako javlja portal mandino-selo.com, Hrvoje je iz Borčana, sin pok. Zvonke i Nediljke Krištić.
Odličan nastup u neizvjesnoj borbi za medalju, zabilježio je član Studenta, Hrvoje Marinčić.
Također, TKD klub Student zauzeo je 3. mjesto u ukupnome poretku seniora.
Čestitamo našim studentima na osvojenim medaljama i peharima, te im želimo sreću na budućim natjecanjima!
TKD klub Student/mandino-selo.com
Škola u Sarajlijama neprestano nas uveseljava lijepim vijestima u ovo predblagdansko vrijeme. Tako su učenici i njihove učiteljice pokrenuli akciju kojom su svojim prilozima i darovima darovali štićenike Majčinog Sela u Međugorju.

18.10.2020.godine

DRUŽENJEM U GRLIMA OBILJEŽEN POČETAK KAMPANJE ZA LOKALNE IZBORE
“Nismo mogli prihvatiti da glas Duvnjaka vrijedi manje od glasova iz drugih općina niti smo htjeli iznevjeriti birače iz Tomislavgrada.“
Rekao je predsjednik Hrvatskog nacionalnog pomaka (HNP) i aktualni načelnik Općine Tomislavgrad Ivan Vukadin na današnjem druženju kod šumarske kuće u Grlima, gdje su se skupili članovi i simpatizeri stranke, obilježivši tako početak izborne kampanje za Lokalne izbore. Vukadin je u svom obraćanju predstavio kandidate s liste i pojasnio razloge osnivanja Pomaka.
„Što se dogodilo i zašto je nastao Hrvatski nacionalni pomak? Na prošlim općim izborima 2018. godine HDZ BiH je odnio pobjedu u Hercegbosanskoj županiji i osvojio 8 mjesta u županijskoj skupštini (6 iz Tomislavgrada, 1 iz Livna i 1 iz Kupresa). Do sada je vrijedilo da predsjednik županijske vlade bude iz općine koja donese najveći broj glasova. Budući da je 6 više od 1 logično je da predsjednik vlade bude iz Općine Tomislavgrad ali dojučerašnje kolege iz Livna i Mostara nisu naišli na razumijevanje ove situacije. Nudili su nam razne pozicije i fotelje ali smo ih sve odbili jer nismo htjeli iznevjeriti birače iz Tomislavgrada. To je bio glavni razlog osnivanja Pomaka. Jedini sudac su birači i oni će presuditi jesmo li mi dobro radili zadnjih 12 godina ili ne.“
Nakon Vukadina prisutnima se obratio Pomakov kandidat za načelnika Općine Tomislavgrad Ivan Buntić.
„Danas vam se obraćam kao Ivan Buntić a za mjesec dana, ako Bog da, kao načelnik Općine Tomislavgrad. Neću se obraćati s jeftinim političkim floskulama niti ću vam davati prazna obećanja. Trudit ću se i ustrajati da općina bude još dostupnija, još transparentnija i još otvorenija prema svima. U svom mandatu naglasak ću staviti na mlade jer smo svjesni da bez njih ništa nije vrijedno truda.
Pozdravljam svoje poljoprivrednike i gospodarstvenike. Ovom prilikom bih volio istaknuti da je Tomislavgrad vodeća općina u FBiH u proizvodnji mlijeka. Poseban trud ću uložiti u gospodarski razvoj općine, obnovljive izvore energije i korištenje EU fondova.
Pozivam sve vas da 15. studenog izađete na izbore i zaokružite Pomak.


23. listopada 2020.godine

Ruža Miškić i Krešimir Tabak pobjednici zadnjeg kola lige “Ante Baković Fante”
Jučer je održano 16. kolo Duvanjske trkačke lige “Ante Baković Fante” i ujedno zadnje kolo lige za ovu godinu. Pobjednici 16. kola su Krešimir Tabak i Ruža Miškić. Nakon utrke održano je kratko druženje uz prikladnu okrjepu.
U ženskoj kategoriji pobjednica lige je Josipa Baković, dok su druga i treća Vesna Ćavar i Ruža Miškić.
U muškoj kategoriji pobjednik lige je Kristijan Ivan Jurič dok su drugi i treći Krešimir Tabak i Mario Kovačević.
Pobjednik u utrci na 1 milju pobjednik je Matej Galić, navodi se na FB Stranici AK Puls Tomislavgrad.
9.listopada 2020. godine

Ivan Buntić – kandidat za načelnika tomislavgradske općine: “Posebno sam socijalno osjetljiv, što me prati od najmanjih nogu i čuva od napasti egoizma”
Ivan Buntić, mag. ing. agronomije i mag. ekonomije novo je ime na domaćoj političkoj sceni. Jedan je od trojice kandidata za dužnost načelnika tomislavgradske općine. U našem smo vas mediju gospodina Buntića donekle upoznali i predstavili, doduše bilo je to u reportaži o radu Mljekare Livno, čiji je Buntić izvršni direktor.
Što bi domaća i šira javnost prije svega trebala znati o Vama kao kandidatu na mjesto načelnika naše Općine?
– Rođen sam 1987. godine u Tomislavgradu gdje sam završio osnovno i srednje obrazovanje, a visoku stručnu spremu stekao na Sveučilištu u Zagrebu. Sretno sam oženjen, otac dvoje djece i nastanjen u Lipi.
Kako potječem iz sedmeročlane obitelji, a roditelji su se bavili poljoprivredom, tako smo i mi djeca odrastali i gajili ljubav prema ovoj i plodnoj, ali i škrtoj i surovoj duvanjskoj zemlji i podneblju.
To me je na određen način usmjerilo pa sam upisao Agronomski fakultet u Zagrebu, a usporedno s tim na petoj godini studija agronomije upisao sam i Ekonomski fakultet u Zagrebu. Tako sam stekao zvanje magistra inženjera agronomije i magistra ekonomije. Nakon završenog studija vratio sam se u Tomislavgrad. Iako je rođena i cijeli život provela u Zagrebu, uspio sam svoju suprugu privoljeti na dolazak i život u Tomislavgradu. Profesionalni put započeo sam na Farmi Tomislavgrad kao voditelj proizvodnje za stočarstvo, a nakon pet godina prešao sam u Mljekaru Livno na mjesto izvršnog direktora za proizvodnju, otkup i investicije. Na toj sam dužnosti do danas.
Iz kojih ste se razloga odlučili kandidirati na načelničko mjesto?
– O mogućoj kandidaturi već sam duže razgovarao s Ivanom Vukadinom, još uvijek aktualnim načelnikom, i njegovim najbližim suradnicima. Odluka nije bila laka, poglavito što sam u svom poslu vrlo uspješan, a osjećam se ispunjen u svakom smislu. Međutim, smatram da svojim entuzijazmom, znanjem i radom mogu učiniti mnogo za duvanjski kraj i duvanjskog čovjeka. Mlad sam, tek su mi trideset tri godine, reklo bi se – u najboljim godinama. Imam i energiju, ali i dovoljno iskustva koje sam stekao u dosadašnjem radu i suradnji s ljudima u velikim sustavima. Posebno sam socijalno osjetljiv, što me prati od najmanjih nogu i čuva od napasti egoizma. Smatram da su to mahom vrline koje me kvalificiraju za načelnika.
Možete li nam ukratko predstaviti glavne značajke Vašega programa za načelnika tomislavgradske općine?
– U proteklih dvanaest godina odjelotvoreno je mnogo infrastrukturnih, odnosno komunalnih projekata kao što su izgradnja i sanacija cesta, kanalizacije grada i rekonstrukcija gradskih ulica s kompletnom infrastrukturom. U središtu moga programa osobito su dvije stvari. Prva se odnosi na našu mladež, odnosno na mlade obitelji. Dakako, u skladu s proračunskim sredstvima, sa svojim ću suradnicima i ljudima od struke tražiti načina kako zadržati one koji nisu napustili našu općinu. Pronaći ćemo sredstva za potporu za novorođenu djecu. Također ćemo se usredotočiti na poduzetnički inkubator, odnosno na potporu mladim poduzetnicima. Drugo oko čega ću se posebno zalagati jest poljoprivreda. Ona je jedna od glavnih nositelja razvoja naše općine i tako ju treba i tretirati. Stoga ćemo tražiti najbolje načine kako pomoći proizvođačima, kako unaprijediti i osuvremeniti proizvodnju, kako osigurati dodatne obradive površine itd. Svakako ćemo voditi računa i o izvornim aktivnostima koje su u mjerodavnosti lokalne samouprave. Od kapitalnih investicija prioritet će biti projekti koji su započeti ili planirani. Posebno bih izdvojio projekt pročistača fekalnih voda i stavljanje u funkciju gradske kanalizacije. Poznato je da pojedina naselja još nisu riješila problem javne rasvjete. Iako je to ponajprije u djelokrugu EP HZHB-a i njihove elektroenergetske mreže, učinit ću sve što bude moguće da se taj problem riješi na korist i zadovoljstvo mjesnih zajednica. Nećemo zaboraviti ni turizam koji itekako ima velike potencijale, a poglavito obnovljive izvore energije u čemu je Tomislavgrad primjer drugim općinama i gradovima u BiH. Dakako, raditi ćemo i na što većem i učinkovitijem povezivanju s našim iseljenicima.
Malo ćemo „pogledati“ u budućnost. Kakvim vidite Tomislavgrad i našu Općinu za četiri godine?
– Svaka je prognoza nezahvalna. Isto je i s prognozom što bi moglo biti za četiri godine. No, sadašnji pokazatelji nagovješćuju nam gospodarsku krizu zbog aktualne pandemije, a tu je i uvijek prisutni problem iseljavanja, što, istini za volju, nije samo problem s kojim se suočava naša općina, nego i općine, pa i države u daljnjem i širem okruženju. To se poglavito odražava na ruralne sredine koje se polako prazne. Unatoč mnogim neprilikama optimist sam te vjerujem da ćemo za četiri godine imati: završene još dvije vjetroelektrane, ako krenu radovi na CHE Vrilo shodno tome i dovršenu melioraciju središnjeg dijela Duvanjskog polja. Nadam se da će Tomislavgrad za četiri godine biti još ugodnije mjesto za život, čišće i uređenije, s više radnih mjesta i mogućnosti za mlade.
Smatrate li da ste u prednosti u odnosu na drugu dvojicu kandidata i zbog čega?
– Moja je prednost u osobinama koje sam već naveo. Ipak, na ovom bih mjestu posebno istaknuo iskustvo stečeno na rukovodećim funkcijama koje sam obnašao u velikim sustavima. Tu je i dokazan, provjeren, dosljedan i sposoban tim ljudi koji mi daje potporu. O svojim pak protukandidatima ne mogu mnogo reći jer ni s jednim od njih dosad nisam bio u nekom kontaktu. Međutim, za razliku od HDZ-ova kandidata koji je već politički veteran i koji je obnašao mnoge funkcije od kojih općina Tomislavgrad nije imala puno koristi, ja sam osoba koja je svoje uspjehe postizala isključivo vlastitim radom i sposobnostima te koja u političku arenu ulazi bez ikakva političkog tereta, a ima jedan jedini cilj: učiniti sve što je moguće da naša općina prosperira i ima svjetlu budućnost. U odnosu na HNL-ova kandidata smatram da mi je prednost rad i iskustvo u privatnom sektoru. Smatram da onaj tko prvo svoje radno iskustvo stječe u politici ne može brzo postići stvarni uvid u stanje i probleme u realnom sektoru te ih brzo i učinkovito rješavati.
Zašto bi Duvnjaci upravo Vama mogli dati povjerenje na predstojećim lokalnim izborima?
– Dovoljno sam mlad da razumijem probleme mladih ljudi i mladih obitelji koje su odlučile upravo ovdje graditi svoj život. I ja sam jedan od njih. Nemam političkog bremena, imam iskustvo i poletnost, a tu je i cjelokupna „postava“ Hrvatskog nacionalnog pomaka (HNP-a) koja čini okosnicu vlasti Hercegbosanske županije i koja će mi biti velika potpora pri provođenju i realizaciji projekata. Potpora mi je i širok te raznovrstan krug ljudi i organizacija iz BiH, Hrvatske i šire s kojima sam u poslovnim ili prijateljskim odnosima, a mogu i žele sudjelovati u kreiranju i provedbi mnogih projekata. U ove izbore ne ulazim radi poboljšanja financijskog stanja ili nečega tomu sličnom. Zahvaljujući svom znanju i trudu mogu zaraditi znatno više. No, na ovaj sam se korak odlučio zato što smatram da mogu i trebam učiniti nešto za sve nas koji ovdje živimo i radimo. Borit ću se za što veći pomak.
Na koji ćete način voditi predizbornu kampanju i animirati glasače da izađu na izbore?
– Ovisno o situaciji s korona virusom i mjerama koje budu na snazi, kampanja ćemo voditi koliko je to moguće „face to face“, licem u lice s biračima na terenu po svim mjesnim zajednicama. Biračima želim predstaviti sebe kao kandidata, članove s liste za OV i naš program, a ujedno želim čuti što najviše muči naše sugrađane. To je jedna vrsta kampanje, ona tradicionalna. Druga je ona suvremenija i bliža mlađoj populaciji koju ćemo voditi na društvenim mrežama.
Vjerujete li u korektnu predizbornu kampanju i poštene izbore?
– Da ne vjerujem u pravdu i poštenje, ne znam bih li se kandidirao. Nadam se da i moji protukandidati vjeruju u poštenu borbu i da će biti što manje niskih udaraca i pokušaja podmetanja, što je u politici čest slučaj. Ja ću se truditi biti što korektniji i konkretniji. Volio bih kada bismo polemizirali o važnim, a ne o sekundarnim ili trivijalnim pitanjima. A što se tiče provedbe samih izbora, nadam se da neće biti problema i da će sve proći u demokratskim okvirima, transparentno i u skladu sa zakonom.
Z.S./Tomislavcity
23. listopada 2020.godine

Tri pobjede duvanjskih košarkašica na 1. turniru Omladinske lige BiH
ŽKK Tomislav bio je domaćin 1. turnira ženske Omladinske lige BiH u kadetskom uzrastu. Uz domaćina sudjelovali su Konjic, Play off (Sarajevo) i Igman. Duvanjske košarkašice izborile su pobjede u svim utakmicama.
Rezultati:
ŽKK TOMISLAV : ŽKK KONJIC 71:48
ŽKK KONJIC: ŽKK PLAY OFF 58:61
ŽKK TOMISLAV: ŽKK PLAY OFF 70:53
ŽKK TOMISLAV: ŽKK IGMAN 60:36
Foto: ŽKK Tomislav
U novu školsku godinu učenici i učenice iz PO Sarajlije ušli su s velikim zadovoljstvom.

20.listopada 2020. godine

Dr. Diana Mamić: HBŽ bilježi porast broja oboljelih od koronavirusa
Zaključno s današnjim danom u Hercegbosanskoj županiji 165 osoba zaraženo je korona virusom. Najviše ih je u Livnu 103, slijedi Tomislavgrad s 59, te Drvar sa 4 zaražene osobe.
Posljednjih dana prisutan je trend porasta broja oboljelih, jer kako je za RTG izjavila dr. Diana Mamić, ravnateljica županijskoga Zavoda za javno zdravstvo, na dnevnoj razini u prosjeku imamo 20-ak novozaraženih osoba. A COVID pozitivnih, među ostalima, trenutno ima u osnovnim i srednjim školama, u zdravstvenim ustanovama, kao i u institucijama HBŽ-a.
Dr. Mamić još jednom je pozvala stanovništvo na odgovornije ponašanje i pridržavanje propisanih epidemioloških mjera.
Radio Tomislavgrad
24. listopada 2020.godine

Pobjeda duvanjskih rukometašica u gostima kod Izviđača!
Današnja rukometna utakmica u prvenstvu Lige Hercegovine između ŽRK Izviđač Ljubuški i ŽRK Delminium završila je pobjedom duvanjskih rukometašica.
ŽRK Izviđač : ŽRK Delminium 12 : 14
Prvenstvena utakmica u Ligi Hercegovine odigrana je u gradskoj športskoj dvorani Ljubuški u kojoj su naše cure bile bolje i pobijedile 14:12. Iako su pojednim dijelovima utakmice rukometašice imale i 5 golova prednosti, utakmica je završila sa pobjedom od dva gola razlike.
Čestitamo našim curama i želimo im uspješne nastupe i pobjede u nastavku prvenstva.
RK Delminium