Ukupno: 339 rezultata pronađeno.
Stranica 1 od 17
Prezentacija HKUD Sarajlije, Livno, 18. rujna 2023. god.
U nastavku je prezentacija Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva "Sarajlije" Tomislavgrad održane u Livnu, 18. rujna 2023. godine u PTC Forum, na završetku projekta "Unutarnje uređenje Doma kulture Sarajlije". U ovoj fazi projekta uradili smo predvorje, stepenište, toalet, kotlovnicu, ured mjesne zajednice i postavili unutarnja vrata u nekoliko prostorija. Cijeli posao je uradila naša lokalna firma PP Gradnja. Projekt smo uradili zajedno sa Centrom za građansku suradnju iz Livna, a sama inicijativa je financirana u sklopu šireg projekta naziva "Snaga lokalnog, zajedno za lokalni razvoj", koji je financirao USAID (Američka agencija za razvoj).
Zlatni pir Ljube i Joze Jurič: “Da mi je se udat’, a da ni’ko ne zna”
Tomislavgrad, Kuk, 26. srpnja 2026. godine
Zlatni pir Ljube i Joze Jurič: “Da mi je se udat’, a da ni’ko ne zna”
– Da mi je se udat’, a da ni’ko ne zna – govorila je dvadesetdvogodišnja Ljuba prije svoje udaje.
Što je poželjela, to joj se i ostvarilo.
Jednoga proljetnog dana dogovorila se da će se naći sa svojim dvije godine starijim odabranikom i sumještaninom Jozom iz Kuka, s kojim je čuvala ovce po Podinama. Sastali su se kod parka u tadašnjem Duvnu, odakle su zajedno krenuli na vjenčanje.
U samostanu ih je dočekao fra Ferdo Vlašić, koji se nemalo iznenadio njihovoj brzoj odluci te ih uputio da se najprije vjenčaju kod matičara. Istoga dana, 26. travnja 1976. godine, uslijedilo je i crkveno vjenčanje, uz dva svjedoka i rođake, kumove Matu Juriča i Iku Jakića.
Valjalo je to i proslaviti pa su se mladenci sa svojim kumovima uputili u obližnji restoran kod staroga hotela.
– Materi mi je uvik bilo žao što mi na vinčanju nije bila sestra Luca…
– Ni moji o ovome nisu ništa znali. Dan ranije kriomice sam kod svojih izrizo cili prštu, a tako kriomice i kod Ljubinih. Kad smo došli kućama, svi su bili iznenađeni – dodaje Jozo.
Ljube, što si obukla toga značajnog dana? – pitamo je.
– Sive hlače i tamnozeleni sako. Oboje sam sama sašila. Da bi’ mogla kupit’ platno za hlače, orala sam cili jedan dan. Za sako je tribalo više pa sam jednoj ženi išla u prašku (drva) dva dana i dovezla ih na kolima – prisjeća se Ljuba.
Tek kasnije, točnije 13. svibnja iste godine, priredili su zajednički ručak i prigonili komaru.
Što je bilo u komari?
– Ćilimi, rute, 30 tkanih torbica (to sam davala narodu), ponjave, prtilice za čobanluk, biljac i srdžade.
Što su srdžade?
– I njih sam sama tkala, a na to me nagovorila mater, jer su sve cure iz Lipe, odakle je i ona rodom, tkale srdžade. One su se stavljale na zid iza kauča. Ritko ih je tko tada imao.
I tako je ovo dvoje ljudi doživjelo 50. obljetnicu bračnoga zajedništva.
Zlatni pir proslavili su ove nedjelje misom zahvalnicom na mjestu gdje su jedno drugome obećali ljubav i vjernost – u tomislavgradskoj bazilici. Za ovu svečanu prigodu obukli su i svoju narodnu nošnju.
Prigodne riječi za veliki jubilej uputio im je fra Antonio Petric.
Ljuba i Jozo roditelji su četvorice sinova koji danas žive u Švicarskoj, zemlji u kojoj su i oni boravili od 1991. do 2012. godine. Ponosni su i na svojih šestero unuka čijem se dolasku uvijek raduju.
Današnji jubilej slave u obiteljskom krugu i zajedničkom objedu u ramskom restoranu Laguna, a baka Ljuba zasigurno će ispričati kako se udala prije 50 godina, kako veru na ruci nikada nije skinula i kako je sačuvala svoj brak.
– Čim Jozo kaže da nešto triba, čašu vode ili bilo šta drugo, ja odma’ idem donit’. Nemam šta čekat’. A tako i on. Poštivamo se i razumimo se. On ne psuje i ne pije. A moram vam reć i da 50 godina prođe k’o dlanom o dlan. Nikad se nismo pošteno posvadili. Ne mogu ja jedan dan da ne govorimo, ali evo nešto se mislim da mi je se jednom posvadit – kroz smijeh kazuje Ljuba.
Slavljenicima od srca čestitamo veliki jubilej, uz želju da ih ljubav, poštovanje i razumijevanje prate još mnogo godina.
Zora Stanić /Tomislacity
Stare školske fotografije nose sa sobom poseban val nostalgije, podsjećajući nas na djetinjstvo, stare školske klupe i prijateljstva za cijeli život
Sarajlije, 10. rujna 2026. godine
Stare školske fotografije nose sa sobom poseban val nostalgije, podsjećajući nas na djetinjstvo, stare školske klupe i prijateljstva za cijeli život
Gornji red sa liva na desno: Ilija Jurič Mačak, Ante Jurič, Mirko Baćak, Nikola Baćak Čičak, Ante Stipić Pavela, Tomislav Perković Vasić, pok. Jozo Jurič, Jozo Lučić
Drugi red: Ružica Lučić, Jela Mašić, pok. Marija Baćak, Mila Radoš, Ivanka Radoš, Ratka Sladoja, Ivanka Sladoja, Marija Mašić, Marija Mašić Brckova
Treći red: Ivan Mašić Ićan, Ante Jurič Lero, Marko Miškić Markan, Ante Jurič Mali Ante, Ivan Malekin Ićo, Bože Baćak Boća, Drago Radoš
Generacije učenika koje su ovdje započele svoje obrazovanje danas su dio priče našeg kraja – kao radnici, roditelji, stvaratelji i čuvari zajednice. No priča o obrazovanju u Sarajlijama započela je mnogo ranije. Od pokrenutih planova izgradnje škole, a prva školska zgrada izgrađena je 1928. godine – trudom samih mještana koji su vlastitim rukama donosili kamen. Škola je postala temelj razvoja ovog kraja. Kroz desetljeća, školstvo se kontinuirano razvijalo – od četverogodišnje, preko petogodišnje škole. Obrazovanje je oduvijek bilo temelj razvoja, a ulaganjem u obrazovnu infrastrukturu stvaraju se uvjeti koji privlače mlade obitelji, jačaju zajednicu i doprinose rastu broja učenika. Jer ulaganje u znanje nije samo ulaganje u pojedinca – to je ulaganje u cijelu zajednicu. Od nekadašnjih učionica do današnjih uvjeta, cilj je isti: stvarati prilike za nove generacije. A svi zajedno nastavit ćemo ulagati daljnje napore u razvoj obrazovanja i kvalitetu života svojih stanovnika.
Zahvala Anti Stipiću Paveli za ustupljenu fotografiju.
Stranica Mountainsguardian objavila sliku Štampalova Šarova
Stranica Mountainsguardian objavila sliku Štampalova Šarova
Fotografska stranica Mountainsguardian bavi se prikazom nagrađivanih pasa tornjaka na različitim natjecanjima, a isto tako i fotografskim sadržajem vezanim uz prirodne ljepote. Nedavno je ista stranica objavila i sliku Štampalova Šarova, višestruko nagrađivanoga psa tornjaka na kojoj se vidi i stari Štampalov mercedes.
ZAVRŠENO JE NATJECANJE PO GRUPAMA OPĆINSKE NOGOMETNE LIGE 2015 - SENIORI
U prvoj utakmici u skupini odigranoj 26.07. ekipa Sarajlija pobijedila je ekipu Blažuja s 3:0. Strijelci za Sarajlije bili su: Antonio Sladoja s dva gola, te Ilija Mašić.
U drugoj utakmici u ovoj skupini Sarajlije su pobijedile Mokronoge 1 rezultatom 2:0. Oba gola postigao je Ivan Budimir.
Ne želim znati ništa o zlu
16.08.2023.
NE ŽELIM ZNATI NIŠTA O ZLU
Sjećaš li se mene?
Ja sam onaj što se trgao za ljubav,
nevoljko noseći ožiljke na licu,
bore vijugave na visoku čelu,
oči spuštene na pola koplja, zelene
i tuđe podsmijehe u sebi skrivene.
Uzburkane vode
bistre se na površini.
Mulj uvijek padne na dno.
Naša je rijeka ponornica
što u zemlju ode
gubeći se na mjesečini .
I dalje prekopavam ljubav,
uzduž, poprijeko, iznova i opet.
Jednostavno ne znam drugačije.
Zavirujem u ptičija gnijezda,
tražeći tvoje jaje kukavičije.
Sunce će na obzoru dovršiti još jedan dan ,
ostavljajući u mraku drugu polovicu planeta .
Ti ćeš i dalje dijeliti ovo jedno jedino nebo na moje i tvoje,
bježeći na kraj svijeta .
A Ja...ja ću i dalje prekopavati ljubav ,
ne želeći ništa znati o zlu .
ante miškić vabec
U Rami mu razbijena šaka, u Duvnu ne fali ni dlaka
I ako je 4. svibanj 1980. godine bio prije gotovo 35 godina Titovi simboli na nekim lokacijama blistaju kao i u njegovo vrijeme.
Uspon na Veliki Vran
U nedjelju, 31. svibnja 2015. godine, planinarska skupina uputila se prema vrhu jedne od najvećih planina Herceg - Bosne.
Glavne značajke:
Veliki Vran
Vrh: Veliki Vran 2074 mNv
Vrijeme do vrha: 2,5 h
Stupanj težine: Srednji
Visinska razlika: 782 mNv
Planinski lanac: Vran
Poteškoće pri orjentaciji: Nema
Opskrba vodom: Nema izvora pitke vode
GPS koordinate polazišta: 43°40.619N, 017°32.538E
GPS koordinate vrha: 43°40.089N, 017°30.336E
U nedjelju, 31. svibnja planinarska skupina uputila se prema vrhu jedne od najvećih planina Herceg - Bosne. Jedna od početnih točaka za uspon na Veliki Vran se nalazi sa sjevero-istočne stane planine na putu prema Kedžari. Kada smo ušli u park prirode "Blidinje" iz smjera Tomislavgrada produžili smo glavnim putem do sredine polja i glavnog raskrižja gdje je se nalazi motel „Hajdučke vrleti“. Ovdje smo skrenuli lijevo prema Rami i Kedžari i vozili se još oko dva kilometra do markacijskih oznaka na lijevoj strani ceste koje označuju početnu točku za uspon prema vrhu.
Prvi dio puta je teško slijediti. Nešto kasnije, staza je bila skrivena u gustom grmlju, ali redovno smo pratili crveno - bijele oznake kojima je staza obilježena. Put nas je dalje odveo do malih poljana i suhih kamenih zidova. Ostavili smo kamene zidine sa naše lijeve strane i krenuli paralelno sa putem, južnim pravcem i naišli smo na mali greben sa stazom, jako oštećenom od erozije, koja se penje u pravcu jugozapada. Nakon 45 min hoda, staza naglo skrece i ulazi u mješovitu šumu, a kasnije vodi do rezervoara za vodu (presušenog), što predstavlja početak prelaska na južne padine planine. Staza kruži južnom stranom planine, prelazi tri male doline krećući se u pravcu zapada oko 1 km, postupno se uspinjući. Nakon treće doline, staza se uspinje ka širokom grebenu koji vodi sve do vrha. Ovaj posljednji dio staze s vremena na vrijeme ulazi u gusto grmlje i raslinje, pa smo morali pažljivo pronalaziti redovne oznake uz stazu. Polomljene i prepiljene grane često predstavljaju najbolji pokazatelj staze koja vodi između granja. Prije samog vrha bilo je snijega. Vrh je bio obilježen velikom gomilom kamenja. Pogled s vrha ostavljao je bez daha.
Asfaltiran dio ceste Letka – Tomislavgrad
02. kolovoza 2023. godine
Asfaltiran dio ceste Letka – Tomislavgrad
Već smo ranije izvještavali kako su za rehabilitaciju ceste Tomislavgrad-Letka osigurana sredstva u iznosu od 90.000,oo KM. Sredstva su osigurana od strane Federalnog ministarstva prostornoga uređenja. Danas je asfaltiran dio ceste Letka – Tomislavgrad u dužini od 540 m. Za vrijeme izvođenja radova prometnica je bila zatvorena. Temeljem ugovora kojega je Općina Tomislavgrad potpisala s poduzećem Livnoputovi krenuli su radovi asfaltiranja ove lokalne ceste čime su žitelji naselja Letka i svi koji ovom cestom prometuju dobili bolju i kvalitetniju cestovnu komunikaciju sa središtem naše općine.
Vrijedne ruke naših baka
HKUD Sarajlije Tomislavgrad se svesrdno zahvaljuje svojim marljivim radnicama narodnih rukotvorina.
Uspon na sv. Juru - vrh Biokova
17. travnja 2016. godine
Biokovo – vrh Sv. Jure 1762 m
Biokovo je najveća, najduža, najljepša i najsurovija planina Dalmacije. Proteže se na 196 km2, najviši vrh je Sveti Jure na 1762 m. Na njemu je smješteno veliko bogatstvo različitih pejzaža, tako da svaki posjet Biokovu pruža poseban doživljaj. Odlikuju ga geomorfološki fenomeni: vrtače, ponikve, škrape, kamenice i mnogobrojne jame, ledenice, špilje i više od 40 endemičnih biljnih vrsta. Sa njegovih vrhova prekrasni su i nezaboravni krajobrazi i vidikovci. Zbog svoje posebnosti i prirodne ljepote, Parkom prirode proglašen je 1981.
Pod pojmom Biokovo, poznajemo planinu Biokovo u užem smislu - pruža se od prijevoja Dubci, kod Brela do prijevoja Saranač, kod Gornjih Igrana, te od prijevoja Turija do poluotoka Osejava. U širem smislu u masiv Biokova ubraja se planina Rilić i Sutvid kao jedna cijelina. Na Biokovu je poznati Biokovski botanički vrt Kotišina - površine 16,5 ha, nalazi se iznad sela Kotišina. Utemeljio ga je fra Jure Radić, makarski franjevac, ali znanstvenik i biolog. U vrtu je sačuvana izvorna biokovska vegetacija, tako da je posjetiteljima omogućeno upoznavanje jedinstvenog samoniklog biljnog svijeta. Podnožje Biokova je blago nagnuta zaravan a proteže se od mora okvirno 300 – 350 m. To je zona bujne vegetacije mediteranskih kultura vinove loze, maslina i smokava. Na taj pojas nastavlja se najimpresivniji dio stijena koje se uzdižu u visinu oko 1000 m i dijele Zagoru od Primorja. Vegetaciju, u tom pojasu čine hrast medunac i crni grab s primjesama crnog bora. Povrh tih stijena pruža se slijedeći pojas koji ima oblik široke visoravni oko 3-4 km, a karakterizira ga bogato razvijen krški reljef. Najznačajniji vrhovi pored Sv Jure 1762 m su : Troglav 1658 m, Sv. Ilija 1642 m, Šćirovac 1619 m, Kimet 1536, Vošac 1422 m, Sv. Roko 1228 m i Sutvid (Sv. Vid) 1332 m.
ISHODIŠTE POHODA:
Makar (n/v 229 m), pl. dom Vošac (n/v 1422 m), vrh Sv. Jure (n/v 1762 m). Dužina staze 13,5 km.
Ekipa u sastavu: Karlo, Marijan i ja, krenuli smo osobnim automobilom u 07 h iz Tomislavgrada prema Makarskoj, gdje dolazimo 8 h i 15 minuta. Vožnju nastavljamo do Makra, od kuda je naše ishodište pohoda. Zaseok Makar je smješten točno iznad Makarske i prema njemu je grad dobio ime. Na proširenju ispod mjesnog groblja i kapelice Sv. Ivan ostavljamo automobil. Uspon započinjemo u 8 h i 40 minuta, nakratko, asfaltnom cestom kroz naselje do zadnjih kuća. Dalje, uspon vodi po dobro uređenoj (građenoj) stazi. Na samom početku staza je široka i popločena kamenjem, vodi po serpentinama, na početku serpentine su duže. Sve što se više dižemo staza je uža, a serpentine kraće.
Na početku staze.
Uskoro nam se otvara prvi lijepi pogled na grad Makarsku.
Sve što se više uspinjemo svakim metrom, pogled na Makarsku i more sve je bolji - vidici se šire, a krajobrazi sve ljepši. Staza neprekidno vijuga krateći serpentine, na tom dijelu prolazimo preko počivala (Donja i Gornja počivala) i dolazimo do mjesta Vrba, gdje se nalazi cisterna ili duvanjskim riječnikom kazano čatrnja. Sa desne strane staze nalazi se izvor vode zatvoren malim metalnim vratima. Otvaramo metalna vrata čatrnje da se uvjerimo jeli u funkciji i ima li vode. I doista, vode je bilo, ali nije za piće.
Vrba - izvor s vodom.
Staza dalje vodi laganijim usponom po pretežno borovoj šumi do tzv. Kruške gdje treba zastati i uživati u pogledu. Tu je i križanje planinarskih putova. Desno – Tučepi 2,45 h i Kotišina 1,45 h, ravno – Vošac 1,15 h i Sv. Jure 3,45 h, Bast 3,45 m i V. Brdo 1,30 h. Nešto malo dalje (5 min) od ovog križanja, dolazimo do slijedećeg križanja. Tu se lijevo odvaja put za Bast 3,45 h i Veliko Brdo 1,30 h. Ravno za Vošac i Sv. Juru.
Malo smo zastali kako bismo uživali u prekrasnom pogledu na Makarsku.
Nastavljamo ravno po serpentinama do prijevoja Malog Vošca i dalje do vidikovca Štrbina (n/v 1338 m) iznad kojeg se uzdiže vrh Vošac (n/v 1422 m).
Na stazi prema vidikovcu Štrbina.
Na vidikovcu Štrbina nalazi se raskrižje putova: Desno preko vrha Perčin za Kotišinu, lijevo za Vošac i Lokvu i Sv. Juru. Kratka pauza uz osvježenje i doručak, te uživanje u prekrasnom krajobrazu.
Odmor na vidikovcu Štrbina (n/v 1338 m).
Odmoreni i osvježeni nastavljamo do pl. doma na Vošcu (n/v 1422 m). Tu smo zatekli članove Gorske službe spašavanja iz Makarske koji su poveli gore i djecu. Ljubazni domaćini pokazali su nam na koji način ćemo stazom doći do vrha sv. Jure.
Vrh Vošac (n/v 1422 m), na kojem je smješten istoimeni planinarski dom, s kojeg se pružaju prekrasni i nezaboravni vidici na Makarsku, Tučepe, Bašku Vodu, Brela, Omiš i dalje prema Splitu. Lijepo se vide: Omiška Dinara i Mosor, Brački kanal i otoci - Brač, Hvar, Korčula, Lastovo i Pelješac.
Pogled prema Omiškoj Dinari i Mosoru.
Zajednička fotografija ispred doma.
U pozadini lijepo se vidi vrh Sv. Jure, a koji je naše krajnje odredište. Naš cilj planinarenja, nije zabiti glavu među koljena i gledati u ispred sebe gdje ćemo stati, žuriti, da se stigne što prije do cilja, a pri tome ništa ne vidjeti. Naš cilj je stići do zadanog cilja i uživati u svakom trenutku prekrasnu ljepotu Biokova, koja nije svakome dostupna. Na vrhu Vošca se zadržavamo neko vrijeme, a nakon toga nastavljamo put prema vrhu Svetom Juri dijelom nemarkiranom stazom, koja vodi od Vošca preko Šabića staje.
U pozadini Vošac i Šubića staje.
Staza je bila dobro ugažena, vidljiva i laka za snalaženje. Nakon 20 minuta laganog hoda i prijeđenih 900 m izlazimo 100 m lijevo od lovačke čeke na markiranu stazu koja vodi dalje za Lokvu i Sv. Juru.
Na stazi.
Nastavljamo uspon po dobro markiranoj i građenoj stazi, i nakon nekog vremena dolazimo do male kapelice „Sv. Mihovila“ prije raskrižja putova - "Babina Vrklja": Lijevo za Lokvu 0,30 h i Sv. Iliju 3,30 h, desno za vrh Sv. Jure i pl. kuću pod Sv. Jurom 1 h.
Staza dalje vodi po udubinama - ponikvama obraslim u bukovu šumu. Staza ne ide izravno prema vrhu, već se spušta u ponikvu, izlazi iz nje obilazeći je, pa ponovo uspinje i tako neprekidno gotovo do samog pl. doma. U blizini se vidi telekomunikacijski toranj i vrh Sv. Jure. No, međutim, nije to tako blizu. U jednom trenutku vrh se doima na dohvat ruke, a nakon toga vrh sa tornjem nestaje. Staza se igra sa nama, neprekidno se spuštamo i dižemo. Sad smo u kamenjaru, sad u šumici i tako naizmjenično.
Na suprotnom vrhu od staze pozira nam jedna divokoza.
Pogled unatrag prema Vošcu.
Vrh se sada čini mnogo bliži. Nema višestrukih spuštanja i dizanja. Noge onemoćale, a ruksak postaje pretežak. Dodatnim naporom izlazimo na asfaltnu cestu, koja nas vodi desno do planinarske kuće pod Sv. Jurom (n/v 1495 m).
Od planinarske kuće pod Sv. Jurom započinjemo uspon na vrh Sv. Jure. Ova staza na cijelom svom dijelu osigurana je konopom, što je od velike pomoći posebno u snježnim uvjetima.
Do crkvice Sv. Jure uspon je trajao 20-ak minuta.
Crkvica Sv. jure.
Ova crkva nalazi se pedesetak metara ispod istoimenog vrha Biokova n/v 1762 m. To je drugi vrh po visini u Hrvatskoj, kao i crkva na najvišoj nadmorskoj visini. Crkva se prvi puta spominje 1640 godine. Kroz stoljeća izgubila je na svojoj izvornosti. Srušena je 1965 godine radi gradnje TV odašiljača, te je premještena istočnije. Današnja crkva Sv. Jure izgrađena 1968 godine, te je nešto viša od izvorne gradnje. Izgrađena je u betonu i obložena kamenom, osim prednje strane.
Za potrebe gradnje odašiljača sagrađena je uska i vijugava cesta koja je asfaltirana 1978. godine. Cesta vodi od ulaza u Park-prirode na području Gornje Podgore sve do vrha Sv. Jure u dužini od 23 kilometra, a ujedno je i najviša prometnica u Republici Hrvatskoj. Sa vrha Sv. Jure pruža se prekrasan panoramski pogled na Zagoru, more i otoke.
Na vrhu Svetog Jure. U pozadini se vide planinski masivi Vran i Čvrsnica, kao i dijelovi općine Tomislavgrad.
Zastava PD "Orlova stina" kojega smo članovi.
Na kraju smo napravili zajedničku fotografiju ispod samog repetitora.
Uslijedio je povratak do Vošca, pa stazom kojom smo i došli natrag do Makarske.
U nastavku slijedi: gpx tragovi.
Karavana sreće
30. srpnja 2023. godine
Karavana sreće
Ti ćeš uvijek biti čvrsto
na toj svojoj zemlji,
ona što zna kuda ide,
a Ja ću i dalje biti opsjenar
što ne prestaje da luta.
Oblakovit, pljuštat ću stihovima
po zabačenim putevima
kojima nikad proć nećeš,
nalijevati lokvice radosti,
utrčavati bosonog, lišen saznanja
na šta sam sve mogao potrošiti misli i vrijeme da te nisam sreo.
Ti samo gazi kroz mene,
raščupana, bezobrazna, nepoćutna,
viri mi iz jednog oka u drugo,
namigivaj mojim željama
i glancaj duga čekanja.
Starim.
Vučem se životom
ali trčiš u njemu, drska, bezobrazna i nepoćutna.
Starost kastrira želje.
Prolaznost prosijava težnje.
Zemlja će ostati ravnodušna,
nebo će biti previsoko
kad nam imena križeve ponesu.
A nikad nećemo znati
šta bi bilo da sam te ukrao
i da smo otputovali bosi u ciganskoj karavani,
na začelju kolone,
prašnjavim putem ljeta.
Ovako,
Ti ćeš i dalje biti "žena pametnog srca" ,
a ... ja ciganče
spremno da uveseli čitav svijet vragolijama kojih se dosjetilo samo zbog tebe.
U mojim očima
bljesnut će bezvrijedne kovanice slučajnih prolaznika,
a do tvojih ušiju razočaravajuće hvala doprijeti neće.
Misao da samo cigani
tugu znaju pretvoriti u radost štrapat će iz lokvica sreće
na našim putevima
dok sjeta protrčava kroz život.
Ante Miškić Vabec
Tomislavgrad: 280 tisuća KM za sanaciju šteta na prometnicama
Tomislavgrad: 280 tisuća KM za sanaciju šteta na prometnicama
Predviđena je sanacija sljedećih dionica: Mandino Selo – Borčani, cesta u Kongori, cesta u naselju Kuk, dionica Letka – TG, te poplavom oštećene ceste u Sarajlijama, Oplećanima i Lipi.
Važna pobjeda Vatrenih protiv Švedske u Ligi nacija
11. listopada 2020. godine
Važna pobjeda Vatrenih protiv Švedske u Ligi nacija
Hrvatska je s 2:1 slavila protiv Švedske u Zagrebu čime je osvojila prve bodove u Ligi nacija.
Hrvatska nogometna reprezentacija pobijedila je u 3. kolu A skupine Lige nacija u Zagrebu Švedsku s 2-1 (1-0). Nakon pobjede u prijateljskom susretu sa Švicarskom, Vatreni su upisali jako važnu pobjedu koja će jako značiti u borbi za pozicije do kraja Lige nacija.
Pogotke su za Hrvatsku postigli Nikola Vlašić (32) i Andrej Kramarić (84), dok je za Šveđane zabio Marcus Berg (66).
Gol.hr
SKUPINA ZALJUBLJENIKA U PRIRODU USPELA SE NA VRH ZAVELIMA
SKUPINA ZALJUBLJENIKA U PRIRODU USPELA SE NA VRH ZAVELIMA
Skupina planinara i zaljubljenika u prirodu uputila se u nedjelju, 13. 04. 2014. godine na Zavelim, planinu s kojom se naši rožani posebno ponose.
Široki pobjedom od 5:0 osigurao Europu: Krstanović postigao tri gola
ŠIROKI BRIJEG – Stadion Pecara. Gledatelja 1.000. Sudac: Berak.
STRIJELCI: 1-0 Krstanović (4), 2-0 Wagner (40), 3-0 Krstanović (50), 4-0 Ajayi (77), 5-0 Krstanović (87).
ŠIROKI BRIJEG: Soldo, Pandža, Ćorić (46. Barišić), Krstanović, Wagner (46. Ivanković), Kožulj (75. Landeka), Sesar, Brekalo, Ajayi, Crnov, Marković. Trener: Slaven Musa.
RADNIK: Đurković, Antić, Kadrija (78. Stanković), Janković (71. Hadžić), Vasić, Motika, Krsmanović, Ostojić, Glišić (68. Beširović), Bajić, Mašić. Trener: Slavko Petrović.
