04. studenoga 2017. godine
Pjesma razigrane jeseni
U početku bio sam mali šešir
Kakvog je nosio pravi mušketir.
Sada sam raznosač jeseni
Ljetni su mi dani besmisleni!
Danas sam vrlo ozbiljan
Znam da su brda smeđa, a mora hladna.
Svaki je moj rad uvijek detaljan
Promjena vremena uvijek je iznenadna!
Plodonosac sam pravi,
Dekorater biljnih stvari
I svima prijatelj stari!
Jesenja priča
Tiho nam stižu jesenji dani
slažući pozdrav po svakoj grani.
Sada se priče pričaju tiše...
da bi se čuli šapati kiše.
Djeca se love po lišću mekom.
Puno tog blaga otječe rijekom.
Svaki, ko mornar, kreće na put,
narančast, crven, zelen il' žut.
A tek kad netko spomene voće…
S jeseni može ga dobit tko hoće.
Trešanja nema, jabuke zato,
uz kruške, grožđe... vrijede ko zlato.
Ljudi i djeca sad vrijedno rade,
staklenke pune, voćem se slade.
Skuplja se ogrjev, uz vatru sjedi…
Jesenja priča sada nam slijedi.
Jesenska buka
Tiho nam stižu jesenji dani
Slažući pozdrav na svakoj grani.
Sada se priče pričaju tiše
Da bi se čuo šapat kiše.
Puna sam lišća, smeđa i žuta
Tiha poput travke pokraj puta.
Jesen se krije u šeširu na mojoj glavi
Sve jesenje plodove bučno slavi!
