07. travnja 2022. godine
Samotna ulica
Ti nikad nećeš znati
kako malena ulica,
tamo nekog malenog grada,
postane ogromna siva i pusta,
kad koraci tvoji niknu po njoj,
probijajući se iz uspomena opni.
I nikad nećeš znati,
kako nemirni duh
muči tijelo koje susta.
Kako nevoljen u zaboravu tako brzo kopni.
Ja nikad neću znati gdje si skrila razloge.
Znam zašto mi je svijet prepun nevažnih lica,
jer u svakom tko te znao,
vide tvoje nedostajanje,
oči moje prazne.
Ti nećeš osjetiti težinu moje kazne.
I baš kao što nikad neću razumijeti
tvoju ulogu pod maskom.
Baš Tebe ću uzaludno ljubiti,
zauvijek, Tebe,
koja mi presudi svojim odlaskom.
ante miškić vabec
